Povremeno mi dodje da zapisem nesto u ovu kantu, ali mi naslovnica bloga svaki put toliko ogadi citav koncept blogosfere da odustanem i prije nego sto utipkam password. Danas nisam, previse me razveselila prijateljeva izjava o emocionalnoj zrelosti da bih je propustila zakeljiti medju citate samo zbog sugave naslovnice. :)
Nisam lose, poludepresivnom postu ispod ovoga unatoc. Vise sam nekako... prazna. Vesele me sitnice, kava na suncu, rakijice s prijateljicama i Hrvatski poslijeratni strip kojeg sam iskopala s tavana kad sam isla odnijet prastari kaput u ormar s moljcima. To je valjda dobro, zar ne?
Nego, cemu uopce sluze ti moljci?