Karota ludens

Rano jutro. Stara je otisla kupit karte za brod. Popila sam kavu sa starim u lokalnom kaficu i prije nego sto je zasa iza kantuna oci su mi se napunile suzama. Necu da me vidi di placem. Pravac plaza. Posljednje ovogodisnje kupanje. Obozavam jutra u ovome gradu... boje. Ptice. A onda ljudi. Skuteri. Lajave zene. Penzici u potkosuljama i kapama. Op, evo ide prema meni jedan u odijelu... Ima i kravatu. Ajme, tako se ne uklapa. Zelim mu strgnuti kravatu i nagurati je duboko u grlo, nek se ugusi. Ma virujen ja da nije ni njemu lako, ali tako me smeta, tako svrbi ta kravata, tako podsjeca na grad. A ja zelim jos ljeta, jos lezernosti, jos bosih nogu, mokre razbarusene kose, cvrcaka, slobodne dalmacije na plazi i kave u kaficu u kojem sjedim samo u kupacem i sugamanicu oko struka. Na mojim CopacaBačama svita ko u prici. Penzici uglavnom. Krasni su, ne dizu pijesak ko piciginasi, vidi se svaka sara na dnu. Ajmo. 50 metara od obale jos mi je more do kolina. Udaraju neki valici u onu zapadnu bandu, krizaju se na sredini vale, tuku me odsprida i odostraga, a ne mogu se prisilit da se bucnem. Produzujem momenat, cini mi se da stojim vec 10 godina na istom mistu. Sta se mora, mora se.. odlazak u Zagreb je neminovan. Pravo da kazem, zadnja dva dana vise nisam spokojna, osjeca se da je gotovo lito i zapravo me lagano i nervira sto sam jos u Splitu. Konacno sam se stopila, plivam. Zelim daleko od obale, zelim do kavala, zelim se ne vratit. Jedan zamah, drugi... osjecam se kao Seymour Glass. Svijet oko mene je divan, a ja sam nekako samoubilacki nastrojena. Ajmo van. Vracanje u realnost. Imam jos samo uru vrimena za doruckovat, strpat stvari u ruksak i otic. Znam ja da ce mene onog trenutka kad stupim u svoju sobu u Zagrebu ovo proc, da cu uzet telefon, dogovorit se sa prijama da se vidimo veceras, da cu bit sritna sto sam tamo, u svojem drugom "doma" i da ce mi jutrosnje kupanje biti vazno koliko i lanjski snijeg.

p.s. Evo, pakiram se i raspalila sam No more: :)



p.s.s. Jebomater, opet sam se ukrmila, ne mogu uc ni u jedne gace