Sanjala sam kako moram oprati sal prije nego sto ga spremim u vrecu sa zimskom odjecom. I tako, krenem ja uzimat litrenku deterdzenta koju nosim svuda sa sobom u torbi kako bih u kljucnom trenutku mogla zaskociti potpunog stranca i vrisnuti "oprano je mrkvolom" ili nesto slicno, kad li odjednom primijetim da na ambalazi pisu sljedeci nazivi proizvoda:
"Reci mi to u ponedjeljak!"
"Maamicee, mozemo li o tome poslije rucka?"
"Cekaj da prvo ubijem oko..."
"Tko mi je kriv sto imam devijantnu licnost."
Zvuci poznato? Ne trebate se vise izmotavati - "mrkvol" pere sam od sebe!
Probudila sam se s pogledom na oblacno nebo i s mislju kako mi ovo globalno zatopljenje ubija svaku priliku da ikad vise budem sretna u zivotu. Moj poznati fatalizam na djelu. A lijepo sam posumnjala da onoj cetvrtoj tvrdnji nije mjesto na ambalazi deterdzenta za vunu.