Karota ludens

Glavno pitanje ovih dana je kuda na ljetne praznike. Obozavam putovat, da si mogu vremenski i financijski priustit, svaki mjesec bih smugnula na tjedan dana u neku drugu drzavu, ali ljeti mi se radijus kretanja smanji na par kilometara od kuce (a i to samo u ekstremnim situacijama). Mogu razumjet ljude koji koji nemaju kucu na moru pa ona dva tjedna ljetnih praznika jednostavno moraju provesti tulumareci po obali, kampirajuci u Motovunu, prateci glazbenike po Jazz festivalima na Lastovu i Korculi, jurcajuci za technopartyjima ili jednostavno bareci sve sto se krece na Zrcu (ljetnoj verziji Jaruna). Ali ja idem doma. Biti doma podrazumijeva sljedece dvije zapovijedi:
1. Biti lijen.
2. Biti rutiniran.
To znaci probudit se u podne, rucati u jedan i opicit siestu iza rucka citajuci nekakvo priglupo ljetno stivo poput Deset malih crnaca ili Artemisa Fowla. Izgeljat se iz kreveta oko tri ure, natracati losionom za suncanje, natandrciti na sebe kupaci kostim, najobicnije japanke i demode krpicu oko struka. Must have stvari ostavite u Zagrebu, nije vam Vukojebinica modna pista. Cijelo popodne provedite na plazi malo cvrljeci se na suncu, malo brckajuci se u moru i malo igrajuci picigin. Pozeljno je s prijezirom ogovarati nadobudne turiste koji plesu po stolovima u obliznjem Beach baru, pogotovo ako su Talijani. Nakon povratka s plaze treba se otusirati, vecerati, gledati televiziju do deset, izaci oko jedanaest. Prethodno mozete natrackati dekolte nekakvim sljokicama tek toliko da ne izgleda kao da ste maloprije dosli s plaze. Sat vremena sjedite u jednoj birtiji s bevandom dok cekate da se okupi ekipa. Ponekad umjesto ove aktivnosti mozete sat vremena sjedit na plazi i pit bevandu iz kucne radinosti. U tom slucaju, ne zaboravite kesu na koju mislite sjest. Ako netko donese gitaru (to je netko od pridruzenih lokalaca tipa ja, fetivi nikad nece donit to svirajuce cudo), znaci da cete pola veceri arlaukati uz Krivo je more i ostale lakoglazbene uspjesnice koje inace ni mrtvi ne biste stavili u svoj CD player. Jonathana Richmana zaboravite, ostao vam je u Zagrebu zajedno sa stiklama, torbama velikog formata i kul krpicama za plazu. Tamo negdje oko ponoci doci u Rockatansky nas svagdasnji, pozdravit stare prijatelje i popit jos koju bevandu. Ignorirajte nadobudne turiste koji se zele druzit. Vi ste doma, pobogu, zasto biste bili aktivni i upoznavali nove ljude? Tko je to jos vidio? Djir priko Listuna, ipak triba stajat tamo barem 10 minuta i snimat situaciju, jeste li na pisti ili niste? A mozda ste i ogladnili pa idete po sendvic. U ekstremnoj situaciji, nakon Rockyja mozete otici u neki od obliznjih, odnosno udaljenijih (kako za cije pojmove, ipak je to cak 10-15 minuta hoda) barova u pecinama. U jos ekstremnijim situacijama, mozete otici u cak nekoliko kilometara udaljenu Josvecuvukojebinicu na parti u Mume. I doma. nemojte docekat zoru jer ce vam pokvarit rutinu. Sutra sve ponovite po gorenavedenim tockama. Ako vam se bas prohtije neka promjena, ne brinite, bit ce i ribarska festa i karneval. Ali zapamtite jedno, nema odmora do dokolicarske dosade.