Karota ludens

Dva kretena su, pogadjate, dr. Mrkvyll i mr. Karota.

Dr. Mrkvyll jos nije izasao iz "1000 zasto" faze i danas je opet lamentirao o svojim bizarnim nogama i pravokutnom prijelazu s listova na petu. A on bi onu crnacku, ispupcenu petu. Mozda bi se to dalo rjesiti umetanjem silikonskih jastucica. Zamislite kako bi bilo mekano hodat po tome. Cuo je jednom za nekog lika koji si je dao ugradit silikonski odsjecak kugle na tjeme jer ga je nervirala njegova ravna glava. Sad moze spavat bez kusina.

Mr. Karota je histerican i izlazi na vidjelo u slucaju susreta s letecim kukcima i kad kasni pa trci po kuci ko bezglava bubasvaba i trazi izgubljene stvari. "Da su mi naocale bile tamo gdje sam ih ostavila, sad ih ne bih morala trazit!" A soba kao da ju je nedavno pohodio Marjan ekspres s citavom kompozicijom, nakon cega se u krov zabila Cessna pri cemu su krilo i motor ostali visiti s plafona.
Sestra mi je upravo slavodobitno dosla rec da je susjeda stavila novi ves na balkon. Mr. Karota ozbiljno razmislja o tome da stavi menoru u prozor tek toliko da baki digne zivac.

Cure, nemojte me zajebavat. Nisam imala faktor 300, zar niste primijetile moj alergijom natockani dekolte? Skuzila sam da mi se ne da jos i mlijeko za suncanje teglit sa sobom preko pola zemlje pa sam ga odlucila kupit u Crnoj Gori ako se za tim ukaze potreba. Al u ducanima su me ljubazno izvijestili da jos nisu ni narucili takve proizvode jer je, eto, predsezona. A ako izgore turisti, sta ima veze, hehehe...

I tako sam se ja ko zadnja glupaca popentrala na kotorske zidine u dva popodne klipsajuci kilometar i pol bez hlada, zamotana preko glave ko neka teska avet u crnu maramu, samo s bocicom minijaturne Jane koju sam slistila vec na prvom stajalistu. Takvim se luzerima sto se po zvizdanu pentraju po zidinama uvijek smijem kad sam u Dubrovniku. Nda, al pogled je prekrasan, isplatilo se. Kliknite za vecu sliku, dodajte mirise, zvukove i ljeskanje mora te drveca na vjetru i patite.

c/p posta s foruma:

krema za suncanje s faktorom 300 -
kupaci kostim koji nisu pojeli moljci -
karta avijjjonska i pasos -
mozdane vijuge - ups
racun za knjiznicu i za mobitel -

dobra volja - gnjaa
(trebam pisat domaci za preksutra kad cu bit na putu... nema prekoracenja deadlinea - ajde, sad mi se svi smijite zbog domaceg )

jedva cekam

Definitivno jedan od najskakutavijih i najvrucih koncerta sezone. I mislim doslovno, nakon 20 minuta sestra i ja smo se cijedile kao da nas je netko seknudu prije toga bacio u bazen. Iako sam pola sata prije koncerta saznala da je zabrana pusenja bila patka, nije mi palo na pamet dimit tamo unutra. Pa sta da kazem, slikice su tu, konfeti su bili prva liga, unatoc pretvaranju u golu vodu nisam mogla prestat skakutat, izgubila sam kilolitre znoja i nije mi zao. Bilo prejebeno iako se drugu polovicu koncerta vise nisam mogla natirat da udjem u prednji dio kseta i skakutala sam tamo iza sanka. Nazalost, zbog toga sam propustila dmj-ovo poganje, ali bit ce prilike da to vidim, na Jay Reatardu, jel da?

Izgorila san ka mali gudan pa vas ljubazno sve molim da me ne pljeskate po ramenima i ledjima u prijateljskoj maniri kad se sretnemo. Sta je najgore, ispod kljucne kosti imam krasan komad bijelog pravokutnika od nekog komada nakita koji sam nosila danas popodne. Tocno znam di se najveci dio mog pretvaranja u barbie roza boju dogodio - na jebenom Kaptolu kad mi se nije dalo mrdnit dupe s klupe dok sam po ure cekala autobus. I dobila sam zulj na nozi, od japanki koje su mi lani bile sasvim ugodne. Ma nema veze, znam ja da je sve to priprema za Kotor u koji gibam krajem tjedna. Izgaranje i zuljevi, to je to, jos mi samo fale ogrebotine i komarci. Idem sad napeglat na svoj izmuceni dekolte kilo sljokica i odskakutat na Of Montreal.

Bas mi je nekako dobro doslo. Grdosije od zgrada, bijeli kamen, i odjednom krijes ispred jedne od njih. Skuzila sam ga po pucketanju, inace hodam kao muha bez glave sa slusalicama na usima, ali danas sam bas imala potrebu za tisinom. I tako mi je nekako dobro potrefio osjecaje, to sam tocno ja sad, onaj rusvaj nakon gradnje, sve lijepo popeglano i dovedeno u red, i odjednom plamen. Zrnce sumnje, moj grop u zelucu, tisucu dobrih i losih stvari, potreba za redefiniranjem vlastitih stavova i promisljanja, nova prekretnica, nova kosuljica jer je stara postala previse tijesna. I sve je nekako easy going, i te sumnje, i ta nadanja i ocekivanja i namjere... samo me cudi da mi se to jos uvijek moze dogoditi. Zapravo me veseli. Samo polako i pazljivo, osjetljiva sam kad se presvucem. Pst :*