Karota ludens




Knjizevni s-faktor (blogerska suradnja)

Jutros sam na teveu uhvatila top 5 najprodavanijih knjiga ovog tjedna. Redom, to su:

1. Lana Biondic: NovaKnjigaLaneBiondic
2. Drazen Ilincic: Berlinski rucnik
3. Lana Biondic: Zivot na visokoj peti
4. Dvina Meler: Za sve je kriv Tom Sawyer
5. Janez Drnovsek: Misli o zivotu i osvjescivanju
Lako za prirucnike za sponzoruse Lane Biondic koja je postala poznata upravo zato sto ih je napisala, ali ostali su se tu nasli iskljucivo zato sto su poznati, bez obzira na to jesu li dobri ili losi pisci. Svaka cast Drazenu, Dvini i Janezu, ali budimo realni - tko bi njihove knjige kupio zato sto ga zanima sto u njima pise? U vremenu u kojem zivimo, ocito je najvaznije prvo biti poznat, a tek onda napisati knjigu, pa smo sestra i ja jutros za kavom spontano smislile novih 5 naslova koji bi, da su napisani, zasigurno punili police opskurnih hrvatskih knjizara. Naslovi su popraceni recenzijama naseg uglednog kriticara, gospodina Milka Solobrka:

1. Lana Biondic: JosNovijaKnjigaLaneBiondic

Neki drevni mudrac je rekao da svaki život ima neku svoju misiju. Ali drevni mudraci nisu živjeli u društvu potrošačke kulture u kojoj se, ah dozvolite mi da budem tako prozaičan, misije tako lako izgube u šarenilima megamarketa. Nekoć, napisati knjigu je možda i bilo posebna misija, ali kakva je to misija danas, kad baš svako može napisati knjigu, i kako da se razlikuje od mase s istim ciljem ? Pa odgovor je jednostavan, napisati još jednu knjigu. Jer dvije knjige su duplo više od jedne, kao što su tri za jednu više od dvije, čime možemo reći da je gopođa Biondić s ovom knjigom ipak dospjela u u onaj društveni položaj koji je oduvijek htjela-misionarski. Koliko god neki mislili da je to kod nje samo isto takva poza.
2. Branimir Glavas: Mojih 11 dana u zatvoru

Knjige su ponekad kao i ljudi, nekako rastu skupa s njima. Tako i gladuju po potrebi. Knjiga Branimira Glavaša jedinstven je primjer na tržištu, naime riječ je o knjizi koji svaki dan sama od sebe mijenja naslov, ovisno već o tome kako se povećava broj dana u sužanjstvu ovog poznatog hrvatskog mučenika, intelektualca, doajena hrvatske kulture i borbe za pravnu državu. No apsolutno neviđena pojava na našem tržištu je da knjiga svaki dan sve tanja i tanja, i ako ne požurite po svojoj primjerak, uskoro je nećete moći ni nabaviti jer će naprosto nestati. Taj nestanak već se najavljuje kao izdavački događaj sezone ili kao što reče drugi veliki hrvatski mislioc i intelektualac na ovitku knjige Ivo Sanader «Bolje izdati prijatelja nego knjigu». Knjige ionako imaju duže pamćenje.
3. Jelena Veljaca: Zbirka ukradenih scenarija i druge pripovijesti

«Što je zapravo krađa» s pravom se pita autorica ovog djela, sugerirajući da je u postmodernom društvu ionako sve napisano, odsvirano i naslikano. Nisu li sve naše priče, u ovoj trivijalnoj igri zvanoj život već odavno ispričane? Rađamo se, bivamo djecom, potom se zaljubljujemo, osnivamo firme koje na kraju propadaju, da bi na kraju shvatile da su naše sluškinje koje smo tako prezirali, otpočetka imale odgovor na sva pitanja. A u scenariju je jedini problem popuniti nečim ono što se događa između, pa zar je onda toliki grijeh sve malo ubrzati i kopipejstati odnekud. Na provokativno pitanje nekih novinara da joj je ipak knjiga pomalo tanka za tu lovu, ona ingeniozno odgovara «Da je i Veljača najkraći mjesec u godini, pa za njega svejedeno dobivate punu plaću».
4. Vlatka Pokos: Zrnca mudrosti - ogledi o glazbi, ljubavi i zivotu

Nekoć je u reviji Vikend bila popularna rubrika «Zrnca za razgovor za kavu» u kojoj su se mogli pročitati razni zanimljivi trivijalni podaci –tipa koliko duge repove imaju vjeverice na Tajlandu, koji je najmanji helikopter ikad proizveden u kućnoj izradi, i koliko posto mozga koriste mravi. Jedini je problem što nikad nitko nije iskoristio te podatke za razgovor uz kavu(iako se uz pivu znali voditi znatno bizarniji razgovori), ali ne može se reći da rubrika nije bila prilično zanimljiva. Kakve to veze ima s novom knjigom Vlatke Pokos, pitate se? Nikakve, zašto bi imalo? Nabavite stare Vikende i naučite nešto, a knjigu Vlatke Pokos bacite u smeće.
5. Janez Drnovsek: Nasa mala Slovenija

Tak tak Janez. Sad će svi očekivati od vašeg uglednog kritičara Pervanovsku poantu i recenziju u jednoj rečenici u stilu «Knjiga kraća od vlastitog naslova» «Knjiga koju možete pročitati cijelu vozeći se kroz Sloveniju u jednom pravcu» ili «Na početku biješe riječ, a kraj nije stao» ali morat ću vas razočarati. Od svih knjiga ova mi se najviše svidjela- ne samo zato što omotom podsjeća na kultnu Gadafijevu «Zelenu knjigu» nego jer iz nje zrače mir optimizam i oda ljepoti življenja. Jer ne zaboravite, kao što je već u pjesmi odavno rečeno - Slovenija je zemlja gdje se vikendom žene penju na planine, a muževi penju na žene. Što nas opet vraća na prvu rečenicu moje recenzije.

p.s. Zamalo je na top listu uletio i Tomislav iz Big Brothera sa svojom "Kuharicom iz BB kuce", ali sestra mi je rekla da je negdje procitala da postoji velika sansa da to stvarno izdaju (!). Eto vidite da ni s ovom zajebancijom nismo otisle daleko od istine.

26.11.2006. Komentari (10) Isprintaj # Izdvoji