Karota ludens

Mislim da sam o svojim munjenim susjedima vec pisala. Danas je red na Postara.

Ljetos smo, nakon gomile peripetija (vidjeti u linkanom postu: baba koja se boji da ce je ubit struja od zvona) konacno postavili portafon. Moja draga majka, jedno vrijeme predsjednica Kucnog savjeta ciji su se sastanci odrzavali na stubistu (jer se nitko u zgradi nije mogao dogovoriti u cijem bi se stanu/zajednickom prostoru trebali odrzavati), gnjavi s tim portafonom vec nekih desetak godina otkako smo se doselili. Najvise zato sto je sto je ulaz u zgradu smjesten u mracnom prolazu pored vrlo popularnog jeftinog ducana alkoholnim picima, pa je lokalna ekipa alkoholicara (koji Kruski uvijek bulje u sise) odlucila iskoristiti stubisni prostor kao svoj zahod. Kad smo doselili, nitko nije bio zaduzen ni za ciscenje tog stubista tako da je prvih nekoliko tjedana dozivljaj ulaska u stan bio jednak posjetu zatvorenih prostorija zooloskog vrta.

Nego, vratimo se mi na Postara. Legendi se ne da zvoniti pa je odlucio iscupati vidu (vijak, za neupucene) iz mehanizma za automatsko zatvaranje vrata i tako ga pokvario. Sad imamo portafon, ali nemamo vrata koja se mogu zatvarati pa je situacija skoro ista. Nije zvaka za seljaka, rekli bi neki.

Nas Postar svoj posao obavlja spretno i savjesno. Uglavnom mu se ne da penjati po katovima kad vam dodje paket pa vam odmah po ulasku u zgradu ubaci ceduljicu u sanducic da vas nije bilo doma. To znaci da morate ici po paket na centralnu postu. Ona se u Splitu preselila iz centra na Kopilicu. To vam je onaj dio gdje zeljeznicka pruga iz tunela koji prolazi ispod cijelog grada napokon izlazi na povrsinu zemlje. Dakle, u picki materinoj, da se finije izrazim. I onda vi morate klipsat po paket samo zato sto se Postaru legendi nije dalo pozvonit na vec opjevani portafon.

Nas Postar vec dvadeset godina donosi mirovinu susjedi s drugog kata. Ovaj mjesec je odlucio da joj nece donijeti jer adresa nije bila napisana ispravno. Kad ga je pitala, rekao joj je da nije bilo nicega za nju. Jadna zena je prvo isla pitat na Socijalno, a onda klipsat na Kopilicu (mozda i nije bila Kopilica, al tako bolje zvuci). Za par dana, kad mu je rekla da je njena penzija ipak dosla, nacerio joj se u facu: "A bila si na posti, je li?"

Nas Postar ponekad pomisli da mu je potrebna tjelovjezba te se popne sve do treceg kata da bi vam urucio nekakvo usrano preporuceno pismo. U 7 ujutro. Dok ste u pidjami. I dok vam moze buljiti u sise. Stari ne bira, bulji cak i u moje. I dok smrdi po alkoholu i puse vam dim od Kolumba u facu, bacajuci neke simpaticne komentare.

Kao sto vidite, nasem postaru se ne da donositi postu. Njegova misija na svijetu je zajebavati ljude koji o njemu ovise. Mi volimo naseg Postara. I on voli nas. Zivimo u nekoj bolesnoj simbiozi u kojoj moramo napakostiti jedni drugima. Da ga nema, na koga bi se covjek mogao ljutiti?

Od svih gluposti koje sam do sada mogla procitati o blagotvornosti vina, ova je zasigurno najveca. Prema istrazivanju provedenom u Danskoj, pivo piju manje inteligentni ljudi, dok u vinu uzivaju oni s visim kvocijentom inteligencije. Povrsni citatelj koji preferira vino, mogao bi se oduseviti ovim genijalnim otkricem koje odmah nakon pocetne euforije pred njega postavlja dvojbu o tome sto je prije bilo, kokos ili jaje? Mozda je ljubav prema vinu dokaz njegove urodjene inteligencije, a mozda je i obrnuto - sto ako ga je sklonost tom bozanskom nektaru ucinila inteligentnim? Bilo kako bilo, nas vinopija je, sudeci prema ovom istrazivanju, puno inteligentniji od svojih prijatelja pivopija. Neka, nema veze, ispast ce da su Talijani, Francuzi, Spanjolci i Dalmatinci inteligentniji od svojih sjevernjackih susjeda. Jos samo neka mi nakon ovog otkrica netko spomene cjelodnevni odmor i fjaku u negativnom kontekstu! Mi megainteligentni narodi smo to izmislili, dakle, fjaka i ljencarenje su korisni i ne smije ih se uopce dovoditi u pitanje!

Ajmo sad pogledati u cemu je problem. Za pocetak, istrazivanje je provedeno u Danskoj. U onoj istoj Danskoj koja ima nula vinograda i u kojoj je jedna jadna kap vina skuplja od tri litre piva. Iz ovoga mozemo zakljuciti da je vino sport za bogate. Nekakva (pogresna) logika nalaze nam da su bogati ujedno i inteligentniji zato sto su u mogucnosti svoju inteligenciju pretociti u poslovni uspjeh. Neka malo manje pogresna logika podsjeca nas na to da testovi inteligencije nisu svugdje standardizirani i da na njih itekako utjece stupanj obrazovanja ispitanika. Ako ne vjerujete, pokusajte rijesiti bilo koji americki test. Ja, koja rasturam sve hrvatske matematicko-logicke testove, na americkima uvijek briljiram s rezultatom u rangu Forresta Gumpa. Sad zbrojite dva i dva i zakljucite zasto u Danskoj inteligentniji preferiraju vino. I uput, popijte casicu... vina. Cisto da ne ispadne da ste glupani :)

Malo je zima. Zapravo je vrime ludilo prema onome koje smo ocekivali. Sad sam gledala prognozu za Zagreb i pari mi se da je tamo losije. Ovdje barem ima sunca. A ona kokosh od Kruske gusta u Splitu na 16 stupnjeva i jos je maznila moj mp3 player. Fali mi muzika. I ne moze se pusit u hostelu pa se pusaci druze vanka. Maloprije sam parila neki jadni beskucnik, masne kose i u pidjami dimim isprid hostela uz salicu turske kave. Ali malo bogatiji beskucnik, ipak imam bundu i kamperice na nogama, nema veze sta ispod viri pidjama :)
Hostel je skroz sladak, a ekipa nam je savrsena. Sinoc smo bili vanka nas 6 hahara iz hostela i nekakav Fredrick iz Finske koji nam se prikacio prekjucer na obilasku grada. Zabavno je kako nikome od nas engleski nije materinji jezik, a ipak se sporazumijevamo, sve na nekim suludim kombinacijama englesko-spanjolskog-talijanskog. Lazem malo, bile su dvi simpa Amerikanke (studiraju u Nizozemskoj i nisu nikad pusile travu) i neki Shkot sa svojom rospijom. Uglavnom, navikla sam se pricat strane jezike, vec se i Ptici obracam na engleskom. A i ona meni.
Ne mogu virovat da nam je danas zadnji dan. Ostalo nam je popentrat se na kupolu Reichstaga i vidit gej kvart. Jei.