Karota ludens

Navikli smo na sve učestalije engleske izraze u hrvatskom jeziku. Engleski se uvukao na mala vrata, u početku zbog nepostojanja adekvatnih prijevoda za računalnu terminologiju, a kasnije sve češćom uporabom softvera (hehe, ma tko još kaže omkešje?!) na engleskom jeziku. Internet je poprilično pripomogao cijelom procesu. Počeli smo govoriti fajl, sejvanje, kopipejstanje, topic i slično.

Zatim se pojavila urbana "spika". Trebalo je svima pokazati da niste seljačina koja sluša Narodni radio nego Rejdijo uan-ou-uan na kojem ste svakodnevno mogli čuti fraze poput "Kreg Dejvid je nju entri na dvadesetom mjestu amerikan top tventi ljestvice". Mogli ste slušati njuz i zvati founboks ne bi li vas omiljena pjesma probudila in d morning.

S vremenom su i druge firme shvatila kako se radi business te preuzele english u reklamiranju svojih proizvoda. Marke su tako postale brandovi, događanja events, dućani shopovi, a proizvodi postoje since 19. century. Nećete valjda ici u kupovinu kad možete u shopping.
Neka, sve je to cool i hype, neka engleski izrazi potisnu hrvatske - obećala sam da neću puno grintat dok god mi se ne počnu nuditi strana stranja nauštrb domaćih.

Međutim, došlo je i do toga. Domaća (ili strana, ali već dugo prisutna) jela nam se nerijetko nude u stranim inačicama, kao da su ih prekjučer uveli u zadrtu Hrvatsku koja je toliko vremena odolijevala napadima stranih kuhara. Nedavno sam izazvala skandal u jednom objektu brze prehrane kad sam odbila pojesti BIG SANDWICH. Sandwich?! O mila majko, sve mi simpatičnije postaju one neznalice koje pišu Čevapčići i sendviĆ od ovih pokušaja da se jedno jelo (za koje je naziv, doduše, preuzet iz engleskog) učini stranim! Za koga, molim vas? Ona dva i po engleska i američka turista koji godišnje posjete Zagreb? Piše se s-e-n-d-v-i-č, stoko umišljena, i nema bolji okus samo zato što ste mu naziv napisali na engleskom! I nalazi se u pecivu ili lepinji, a ne nekom tamo istom sranju talijanskog naziva (ciabatta).

Već duze vrijeme grintam što se u Zagrebu ne mogu pojesti dobre i svježe krafne (blaženi moj Split s Gusićem i Preradom, jedeš toplu krafnu, tijesto ti se topi u ustima, a marmelada se rastapa niz grlo). Možete pojesti nekakvo masno pretvrdo gigantsko smeće (ljudi, krafne nisu velicine balote) kupljeno u samoposluživanju (a ne self-serviceu) ili odjuriti do najbližeg american donuta kako biste pojeli prekooceansku inačicu tog domaćeg jela s rupom u sredini.

Zašto, ali zašto se nitko nije sjetio otvoriti kiosk na kojem bi se prodavale pofriguše, odnosno mišeki, odnosno langošice?


p.s. Pripazite na purgerizaciju. Fritule nisu jebeni uštipci, ma što vam o tome govorili na HTV-u.