Idem na Jarun na kavu. Htjela sam prvo uzet role, ali onda sam se sjetila da sam se lani tako prekrasno strmopizdila s njih da sam prvo mjesec i po dana bila u zavojima i cotala sa stakom, a poslije jos mjesec i po isla na fizikalnu terapiju. Ah, kakva je to radost bila. Ja i bakice! Kad bi terapeutkinja rekla "dotaknite nozne prste", ja bih jedina to tamo i ucinila! Wow. Tri godine gimnastike, jedanaest godina klasicnog baleta, godina dana suvremenog plesa te pusti pilatesi i slicna cuda, a ja nikad ni u cemu nisam bila tako dobra. Da dobra, najbolja u grupi! Prestat cu s ironicnim autocrnjenjem prije nego sto se rasplacem.
Svakako, rujan mi je omiljen mjesec. Em obicno imam toliko puno posla za faks da zapadnem u depresiju, em kad i nemam posla zapadnem u depresiju jer sam meteopat i padam u depresiju na prve nagovjestaje zime, em sam preklani izgubila pamcenje na jedno jutro, a lani sjebala ligamente za cijeli zivot... eh.
Mislim da ipak necu uzet role. Mozda necu uzet ni dicsman. Moram bit na oprezu. Mozda mi ove godine tresne satelit na glavu.