Karota ludens

Prvo sto sam vidjela jutros je bila moja krasna koza na tocke zbog koje sam u prvi mah pomislila da sam neka vrsta ljudskog leoparda. Onda sam se sjetila da se ta kozna bolest inace zove Johnson's body milk za samotamnjenje. A tako je lipo mirisalo jucer i tko bi mogao pogoditi da se od toga samotamni. Mislim, istina je da pise na kutiji, ali tko to jos cita?
Onda sam jurila po gradu, prijavila sestrinu prijateljicu za agronomiju. Baba iz referade Agronomskog fakulteta me pitala za njeno mjesto stanovanja u Zagrebu.. mislim, kao da svi imaju kod nekoga bit za vrijeme prijemnih?! Te babe_iz_referade su neka posebna sorta. Sve su nadrkane, neljubazne i s losom trajnom (osim onih iz moje referade, njih obozavam i kad diplomiram kupit cu im pola cvjecarne i deset kila Mozart kugli). Mislim da babe_iz_referade uzgajaju u staklenicima odmah do ZET-ovaca i policajaca.
Zatim smo letile na Filozofski fakultet na Kruskin predprijemni. Tamo smo joj pokusale prijavit brodogradnju. Pokusale, kazem, jer referada radi do jedan (a mi smo dosle 15 minuta ranije) i do jedan se mogu prijaviti za prijemni, ali papirnica s upisnim materijalima radi do podne. Bravo, brodogradnja, cista petica!
Usput, od ovog silnog hopsanja po fakultetima primijetila sam da se jedino na Filozofskom brinu za svoje buduce brucose. Imaju info centar, pojacanu sluzbu u referadi, blagajnu na fakultetu, obavijesti na svim mogucim mjestima, danas su cak imali polijepljene putokaze za prostorije u kojima se pisu predispiti. Na mom fakultetu nema nicega, naravno. Tamo su studenti niza bica koja samo smetaju po hodnicima, a na buduce se valjda uopce ne treba ni obazirati. Jos uvijek mi je smijesno kad se sjetim kako svake godine pristupnici dobivaju iste olovke koje je koristila prosla generacija. Ma koliko kosta jedna olovka? 5 kuna, ako i toliko. Stvarno su za taj razredbeni postupak mogli svake godine kupiti nove olovke. Skrtice.
Onda sam jurila kod ortodonta i sad imam jacu zicu i zute gumice (prosle su bile narancaste). Kaze sestra da je ona na kraju imala trostruku zicu. Mogli su mi odmah stavit neku prst debelu sajlu, mozda bih ovo cudo u kljovama nosila krace.
I onda isla na postu poslat jedan paketic. I u ducan kompjuterske opreme po nove tonere. I po trake za depilaciju. I po spizu u Konzum.
A sad idem popit neki fini cokoladni napitak, izvalit noge pred televizor i jebat mater al-Qaedi i Bushu za pizdarije koje se dogadjaju po Londonu. Mislim, moglo se ocekivati... zbilja se moglo ocekivati, ali mene takve stvari svejedno uspiju svaki put sokirati. Jos uvijek ne vjerujem da se to dogodilo. Ljuta sam i tuzna istovremeno. Mislim, prva sam koja bih se veselila da Bushu uspiju smjestit dva metka u celo, ali to ne opravdava ovakve stvari. Sijanje straha, panike i ubijanje civila. Strahota.