Karota ludens




Nema vode

Oh, kako sam sretna. Toliko sam sretna da sam maloprije zivcano jurila sa sugamanom oko vrata po kuci urlicuci da me se culo u radijusu od 500 metara. Razlog? Opet nema vode.
Opet? Oh, da, opet. Kod nas cim krenu vrucine, gospoda radnici se sjete raskopavat vodovod. Naravno, obavijesti nigdje. Sto ce ikome obavijest kad na svoje oci vidi da mu radnici raskopavaju ispred kuce?
Elitni kvart, mos mislit, ovo je Tunguzija, a ne elitni kvart. Pasmater. Svako tri dana ista stvar. Lani mi se zbog njihovog konstantnog raskopavanja pokvario bojler. Nekoliko puta. Bolje receno, svaki put nakon intervencije na vodovodu. Nije ni cudo kad svaki put udju blato i zemlja u cijevi, i kad se zagrijava nepostojeca voda, odnosno zrak u bojleru. A i sismis je jednom prespavao unutra. Ujutro sam ga sprzila. Siroce malo. Uglavnom, nakon nekoliko vise-manje uspjesnih popravaka, ispalo je da treba kupiti novi. Novi bojler ne moze na stari dimnjak pa je trebalo kupiti i fasadni dimnjak. I zvati majstore da to razmontiraju i montiraju. I zakrpe rupu od starog dimnjaka na stropu i na krovu. Da i ne govorim o tome da za posteno oprati kupaonu nakon svinjca koji naprave treba opet spizdit jedno popodne. Zatim je nekoliko puta trebalo cistiti vodovodne cijevi. Pa je od njihovih kretenoidnih radova crkla prepumpna stanica. Sve u svemu, njihove idiotske radove radove smo u zadnje dvije godine platili oko 8.000 kuna plus sto su nam pojeli zivce plus sto smo bili primorani smrditi, puniti kante i setati s kanistrima do cisterni. A kao elitni kvart u glavnom gradu wannabe europske drzave.

Vodovodu


25.05.2005. Komentari (8) Isprintaj # Izdvoji