Karota ludens

Postoji uvrijezeno misljenje po kojem starija djeca koriste svoju poziciju "moci" da bi dobila ono sto zele. Sad ce vam dr. Mrkva pokazati da ste u i te kakvoj zabludi.


Danas sam vidjela dvije klinkice od 2-3-4 godine kako guraju kolica s lutkom.

Starija veselo gura, a mladja koja ih zeli gurati sama, cmizdri. Roditelji apeliraju na stariju da prepusti kolica sestrici. Razlog? Ha, valjda taj sto sestrica place, a njima se to ne da slusati. Zamisljam obrnutu situaciju u kojoj mladja veselo gura kolica zeleci pomoci svojoj starijoj sestri koja ih zeli gurati sama. Naravno, zlatno roditeljsko pravilo nalaze da objasne starijoj sestri kako ne smije biti sebicna. Da starija kojim slucajem zaplace, ispala bi razmazeno deriste koje ne shvaca da bi kao starija trebala biti razumnija i odgovornija. I tako starije dijete raste pod apelom ocekivane razumnosti od dana kad se onaj dosadni mladji priljepak rodio.

Sad vas ja pitam... koja vrazja razumnost? To je DIJETE. Djeca po defaultu ne bi smjela biti razumna naustrb nerazumnosti njihove brace i sestara. Ili jos gore, roditelja.

Nije li onda normalna stvar u zivotu svakog starijeg djeteta da pozeli svoje mladje smetalo barem na jedan dan zakljucati u ormar ili zahod sa zoharima? Muckati mu sokove u bocici s deterdjentom? Uvaliti mu koprive u ruke ili ga ostaviti da zatvorenih ociju broji do sto dok se sa svojim prijateljima iskrada iz dvorista i odlazi u drugi kvart?

Sad najvaznije pitanje: kako rijesiti kompliciranu situaciju svadje oko kolica?

p.s. Imam neki feeling da ce me Kruska ubit kad ovo procita sto bas i nije dobra stvar jer veceras dolazi u Zagreb. Ocekujem revans na njenom blogu :D