03.11.2005., četvrtak

BALADA O VINKOVCIMA Desilo se to godine ove, kada lišće je počelo padati i ja odlučio u Vinkovce otići. Vinkovačke jeseni su bile, znajte, a ja pomalo pijan, za šankom slažem runde. I tada sam vidio curu lijepu dragu, pravu snašku. Pod rukom je nekog vodila tipa procijenih odmah da deset godina ima. Sjeli oni za jedan stol, Naručili piće, a ja akciju spremih. Konobaru upute, lovu i ohrabrenje sam dao, lijepoj dami odmah prišao dok konobar je tipa odvodio. I što ovako lijepa dama noćas radi sama “nisam sama, dečko mi je tu” Vidim da si sam, nemoj srat dopusti da te barem častim, pa da mogu mirno spavat. I tako ja, mic po mic, zbario žensku pa na stražnji sic i sve je bilo okej i kul da nisam pretjerao i ženiti je odmah htio. Bez obzira pobjegla je u smjeru grada dok sam ja u Vinkovcima tužnim pio jednu za drugom. I dok prema Požegi noću sam išo, razmišljao sam o svemu, i kako mi tip proklinje sve živo, jer što sam to ja konobaru napričao, vjerojatno ga je konobar namlatio ko kupus što mlati vola.

- 23:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #