26.07.2006., srijeda
.....big_mistake.....
 FUCK...!!!! FUCK, FUCK, FUCK.... Zakaj zawrsil je tjurnir f Prelogu??? grrrrrr.... Da bar trajal josh koi tjedan... Kak je bilo zakon... Jaaaaaaaj.......prezakon....bar meni.... Upoznal sam se z  Lucijom (big_mistake) i malo vech od toga... ou yea.... pa z Ivonom i Kikom (Kikach) (nju vech od prie znam)...i z josh dost njih... Stvarno steta, VELIKA steta kai su presli... Pa hmrl bum od dosade jer nebum mel kam iti, a josh vech od toga kai nebum tak chesto videl big_mistake... I want she... Joooj.... Al toplo nadam se da se bumo vidli i ovak nashli koi put.... A i Kika i Ivona...hehe....zakon... Kak je svima vama dobro, ja se muchim tu f ovim suck Chukofcu, nigdi nikoga, nikam nebresh iti (ustvari imash, al nemash s kim) ma užas, coma, suck, fuj, ijak... Jaaaaaj.... zakai, ve dok je bilo najbolje, je zavrsilo???.... Jooooooooooj, aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa..... Poludel bum!!!!! Ha neznam vach kai rechi.... Cim bolje se bum s tim muchil f veksem kjurcu bum... ma nis... valjda bum preživel....MR.JACK |
09.07.2006., nedjelja
Jack the Ripper
Jack Trbosjek Malo je imena u povijesti koja su savršeno prepoznatljiva, a još je manje onih koja na spomen u sjećanje dozivaju tako žive slike: prljave uličice, magla koju jedva tjera ulična svjetlost, pripite prostitutke, ljudi u dronjcima koji se bore za opstanak, povremeni vriskovi izgubljeni u tišini okrutnog ubojstva Takvu otprilike sliku u glavi dobivamo na spomen imena Jack Trbosjek, londonskog serijskog ubojice s kraja 19. stoljeća čiji identitet nikad nije otkriven. Kad sve usporedimo s današnjim zločinima i brutalnim ubojstvima koja se događaju, 'tata svih serijskih ubojica' danas možda ne bi ni punio naslovnice svih novina, bio bi još jedan nasilnik u nizu koji svoje perverzne potrebe iskaljuje na najnižem društvenom sloju. Njegova popularnost, međutim, skriva se u činjenici da se radi o klasičnom, do kraja neistraženom slučaju u kojem identitet ubojice nikad nije otkriven, što se s vremenom pretvorilo u misterij, legendu... Jack Trbosjek se pojavljuje kasno noću, iz magle, ubija nasilno i nestaje u sekundi bez traga. Svako je ubojstvo sve gore, svaku sljedeću žrtvu teže je prepoznati, da bi njegov bijes kulminirao u gotovo potpunom masakriranju posljednje žrtve i da bi nakon toga zauvijek nestao sa 'scene'. Usput rečeno, londonski East End, zajedno sa svojim dijelom Whitechapel, do 1880. postao je simbol siromaštva, a u očima stanovnika West Enda osim toga bio je leglo dekadencije, nemorala i kriminala. Žrtve Jacka Trbosjeka bile su prostitutke. Ubojstva su se događala na javnom mjestu; prvo bi im prerezao grkljan (iako se danas smatra da ih je još prije toga gušio da bi ih ušutkao), a zatim bi nožem izmasakrirao područje trbuha. Budući da je nekim žrtvama vadio unutarnje organe, policija je bila pretpostavila da ubojica ima određeno znanje u medicini ili da je možda bio mesar. Kada je Charles Cross 31. kolovoza 1888. hodao Whitechapelovim Buck's Rowom, nešto prije četiri ujutro, bilo je hladno i maglovito, gotovo kao i svaka londonska zora. U daljini je ugledao ženu kako leži na leđima s podignutom suknjom. Pozvao je drugog slučajnog prolaznika da joj pomognu misleći da je ili pijana ili žrtva pljačke. Nakon nekoliko minuta naišao je policijski pozornik John Neil koji je primijetio krv na vratu. Iako su joj dlanovi i zglobovi bili hladni, ruke su joj bile još tople. Nije bila mrtva duže od pola sata. Tek nakon par dana tijelo je identificirano. Radilo se o četrdesetdvogodišnjoj ženi, poznatoj kao Polly, pravim imenom Mary Ann Nichols. Bila je udana i imala petoro djece, ali zbog problema s alkoholom, ostavila je obitelj i zarađivala uglavnom prostitucijom. U vrijeme kad je ubijena,nitko od susjeda nije ništa čuo. Druga žrtva, Annie Chapman, poznata kao Dark Annie, imala je 47 godina kad su ju oko šest ujutro 8. rujna pronašli mrtvu u stražnjem dvorištu Ulice Hanbury. Tu noć oko dva ujutro bila je izbačena iz prenoćišta jer nije imala čime platiti. Zgrada iza koje je ubijena imala je 17 stanova, a od toga njih pet gleda na stražnju stranu. Nekoliko ih je cijelu noć imalo otvoren prozor. Annie je ležala na leđima prerezanog vrata i rasporenog trbuha iz kojeg je bila kirurškom preciznošću izvađena maternica i dio crijeva. Izvađeni unutrašnji organi ležali su kraj desne strane njenog tijela. Ovaj put se našlo nekoliko svjedoka koji ipak nisu mogli identificirati, ni približno opisati ubojicu, ali neka uhićenja, na kraju bez rezultata, su provedena. Desetak minuta nakon jedan ujutro 30. rujna, Louis Diemschutz, ruski Židov, ušavši u vežu kluba u Dutfield Yardu u Whitechapelu u mrklom je mraku otkrio polumrtvo žensko tijelo. Žrtva je ležala na leđima prerezanog vrata, lagano skvrčenih nogu. Preminula je nakon par minuta, a kasnije je utvrđeno da je policajac, obavljajući rutinsku provjeru, prošao onuda oko 12 i 40, dakle 20 minuta prije nego je otkriveno tijelo, ali nikoga nije bilo. Ubojica je očito bio nečim ometen. Otprilike sat vremena kasnije, tri kilometra dalje na Mitre Squareu, pronađeno je još jedno žensko tijelo, prerezanog grkljana, izmasakrirana lica i rasparanog trbuha s izvađenom polovicom unutrašnjih organa. Budući da je tijelo bilo još relativno toplo, žrtva nije bila mrtva duže od pola sata. Ubojstva su povezana i pripisana Jacku Trbosjeku. Prva je žrtva identificirana kao Elizabeth Stride, Šveđanka koja je u London došla kao kućanica, ali je pod nesretnim okolnostima završila na ulici. Druga je bila Catharine Eddowes, koja je povremeno, kao i sve žrtve, imala problema s alkoholom. Za oba ubojstva postojali su svjedoci koji su žrtve vidjeli u razgovoru s muškarcem sličnog opisa, ali ničiji opis nije bio dovoljno precizan. Nakon ovih ubojstava u policijsku je stanicu pristiglo stotinjak pisama, od kojih je neka navodno napisao sam ubojica. Dva od iste osobe bila su potpisana s 'Jack the Ripper' i od tada je anonimni ubojica imao ime. Osim toga, nakon 'dvostrukog' događaja na ulicama East Enda osjećao se samo strah, poslije mraka više nije bilo nikoga, čak su i prostitutke reducirale svoje 'radno vrijeme'. Policija je neprestano patrolirala, ispitivala, bila prisutna. Ulice nikad nisu bile sigurnije. Posljednja žrtva, Mary Kelly, lijepa i mlada Irkinja, pronađena je mrtva 9. studenog 1888. Pomoćnik stanodavca došao je po novac, ali nitko nije otvarao. Pogledao je kroz razbijeni prozor i ugledao nešto što je mogao nazvati jedino 'stravičnim'. Prisutni policajac izjavio je da će tu scenu pamtiti dok je živ, a obdukciju su radila dvojica liječnika.  Golo tijelo ležalo je na krevetu stravično izmasakriranog, neprepoznatljivog lica s kojeg su bili izrezani nos, uši, obrve i dr. Grkljan je bio prerezan tolikom snagom da je glava na pola visjela. Trbuh je bio razrezan od prsa do spolnog organa i apsolutno svi unutrašnji organi bili su izvađeni i razbacani po sobi. Tek nakon dužeg pregleda otkriveno je da je srce i nestalo. Budući da daljnja istraga nije donijela ništa novo, slučaj je 1892. zatvoren kad je glavni inspektor umirovljen. Došao je kraj i ubojstvima Jacka Trbosjeka, međutim legenda je ostala. Teorije o stvarnom identitetu uključuju više od 50 pretpostavki, a ide sve do uglednih londonski liječnika, pa čak i do kraljevske obitelji. Ništa nikad nije isključeno. Njegov je lik inspirirao nebrojeno mnogo umjetničkih djela, bio je glavni lik romana i filmova od kojih neki nude konkretno rješenje, a neke priče ostaju nedorečene, kao i u stvarnosti. Najbolje ostvarenje vjerojatno je film 'From Hell' iz 2001, ali jednako su zapamćene i dvije verzije u kojima se sa zagonetnim ubojicom sukobljava najveći svjetski detektiv - Sherlock Holmes. |
