28.04.2006., petak
:.: Rastafari :.: [Part II]
|
:.: Obilježja :.: Rasta zastava rastafarijancima predstavlja simbol patnje crnog naroda. Zastava je trobojna; crvena, žuta, zelena. Crvena predstavlja krv crnog naroda koja se prolijevala stoljećima, žuta označava ukradeno zlato, a zelena označava izgubljenu zemlju Afrike. Na zastavi se često može vidjeti i prikaz lava. On simbolizira kraljevsko podrijetlo Haile Selassiea, snagu crnog naroda, te dva lica iste stvarnosti, početak i kraj. Naime, poznato je kako se lava smatra kraljem svih životinja, da lavovi nastanjuju Afriku, te se lav često koristi kao simbol za hrabrost, no takoder se može uzeti i kao metafora za krvoločnost, simbol predatora nad plijenom, dominaciju, u ovom slucaju bijelaca nad crncima. Rastafarijancima su takoder važni Davidova zvijezda, te dvije svete knjige; Kebra Nagast i Holy Piby. Davidova zvijezda se uzima kao simbol veze izmedu Haile Selassiea i kralja Davida, no i kao simbol progonstva crnaca poput Izraelaca, a Davidova zvijezda je simbol Izraela. Holy Piby, takoder poznata pod nazivom'' Crnacka Biblija '' smatra se spisom najbližim originalnoj Bibliji, za koju se medu crncima, prije svega rastafarijancima smatra da je napisana na Amharicu, stoljecima smatranim službenim jezikom Etiopije, i navodno prvim jezikom covjecanstva. Naime, oni smatraju da je prvotna Biblija promijenjena od strane Babilona 2 , te prvotnih crkvenih ucenjaka kako bi Boga i njegove proroke pretvorili u bijelce, te time ga približili sebi, zanijekali dokaze o uzvišenosti crne rase, te porocima bijele rase. Kebra Nagast, takoder poznata pod nazivom '' Knjiga slave kraljeva Etiopije '' je izvoran spis legende koja potvrduje Haile Selassiea kao po tomka kralja Solomona, te prikazuje povijest Solomonske loze. Ona se smatra glavnim prikazom preobračenja etiopskog naroda od štovanja sunca, mjeseca i zvijezda na ątovanje Boga, tj. prelazak na monoteisticko vjerovanje u jedno vrhunsko transcendentalno bice. Nije poznato točno vrijeme njena nastanka, niti tko ju je napisao, no nagađa se da je nastala u periodu od 1270-1285 godine. |
13.04.2006., četvrtak
The Gospel of Judas
 Evanđelje po Judi... Dali nam ta spoznaja pokazuje na veliku rupu i zabludu u krščastvu ili ??? Jedan od temeljnih postulata kršćanstva je Judina izdaja. Judino evanđelje priča drugu priču. Juda je najbliži Kristov prijatelj i samo ga on razumije u želji da odbaci zemaljsko tijelo. Judino evanđelje, drevni rukopis koji je objavljen u četvrtak, ističe da je Juda Iškariotski, najprezreniji izdajica u kršćanskoj povijesti, učinio samo ono što je od njega tražio njegov učitelj kada je izdao Isusa vlastima. Tekst Judina evanđelja nudi drugačiji pogled na Judu i prikazuje ga kao jedina Isusova sljedbenika koji je razumio njegovu želju da odbaci zemaljsko tijelo. Na početku teksta ističe se kako je riječ o "tajnom opisu otkrivenja koje je Isus u razgovoru prenio Judi Iškariotskim tri dana prije nego je slavio Pashu". Juda je u evanđelju prikazan kao najbliži Isusov prijatelj koji razumije Kristovu poruku i ima poseban status među njegovim učenicima. U ključnom odlomku Isus kaže Judi: "Ti ćeš nadmašiti sve njih. Jer ti ćeš žrtvovati čovjeka koji me zaodijeva." "Isus kaže da ga netko napokon mora izbaviti od njegova ljudskog tijela i draže mu je da to oslobađanje obavi prijatelj nego neprijatelj", objašnjava Rodolphe Kasser, svećenik i bivši profesor sa sveučilišta u Ženevi koji je predvodio obnovu i prevođenje Judina evanđelja. "Tako on moli Judu, svojeg prijatelja, da ga proda, da ga izda", kaže Kasser. Drevni rukopis Judina evanđelja potječe iz 3. ili 4 stoljeća i napisan je staroegipatskim koptskim pismom, a u četvrtak ga je, uz prijevod na engleski, u Washingtonu objavilo američko društvo National Geographic. Društvo je pomoglo i da se dokaže autentičnost rukopisa. Dok evanđelja Novog zavjeta, Markovo, Matejevo, Lukino i Ivanovo, prikazuju Judu, jednoga od 12 apostola, kao izdajicu koji je prodao Isusa za 30 srebrnjaka i potom se pokajao i objesio, Judino evanđelje predstavlja ga kao junaka koji je djelovao na Isusov zahtjev. Judino evanđelje prvi put se spominje u raspravi Sv. Ireneja, lionskog biskupa. U raspravi Protiv krivovjerja, koja je napisana oko 180. godine, Sv. Irenej osuđuje to evanđelje kao herezu koja odstupa od nauka kršćanske crkve. Rukopis na koptskom iz 3. ili 4. stoljeća napisan na obje strane 13 araka papirusa je prijevod originala iz 2. stoljeća koji je vjerojatno bio napisan na grčkom Tekst evanđelja iznosi teme u skladu s gnostičkom tradicijom utjecajnom u prva dva ili tri stoljeća nakon Isusove smrti. Sekte kršćanskih gnostika držale su kako se do iskupljenja dolazi kroz spoznaju tajne koju je uskom krugu učenika otkrio Isus. Ta spoznaja otkrivala je kako ljudi mogu pobjeći iz zatvora svojega tijela i vratiti se u duhovno carstvo iz kojega su došli. Novi zavjet sadrži četiri evanđelja, ali su u prvim stoljećima kršćanstva napisani deseci drugih evanđelja koja su poslije odbačena. Judino evanđelje prikazuje različitost nazora i vjerovanja u ranoj kršćanskoj crkvi, kaže Donald Senior iz Katoličke teološke unije iz Chicaga. Autor Judina evanđelja nije poznat. Rukopis na koptskom iz 3. ili 4. stoljeća napisan na obje strane 13 araka papirusa prijevod je originala iz 2. stoljeća koji je vjerojatno bio napisan na grčkom, a otkriven je u pustinjskoj špilji pokraj Minye u Egiptu sedamdesetih godina 20. stoljeća. Svezak koji je sadržavao rukopis ovog evanđelja i druge dokumente prodan je trgovcu egipatskim antikvitetima 1978. Nakon što je proveo u sefu banke 16 godina, kupila ga je 2000. trgovkinja antikvitetima iz Züricha Frieda Nussberger-Tcacos. Ona ga je, zabrinuta zbog propadanja papirusa, 2001. predala na konzervaciju i prijevod Zakladi za antičku umjetnost Maecenas iz Basela u Švicarskoj. |
08.04.2006., subota
:.: Rastafari :.: [Part I]
Introduction part... Rastafarijanizam je pokret pripadnika crne rase koji prepoznaju Afriku kao mjesto rođenja sveg ljudstva. Pokret se javio iz potrebe crnačkog naroda potisnutog od strane bijelaca da zadrži svoj ponos, pokuša ukloniti ostatke ropstva, te se osloboditi iz kolonija, steći jednaka prava kao i bijelci, dokazati da su i oni ljudi, te da zavrjeđuju slobodu i poątovanje. Oni se zalažu sa slobodu, poštovanje, jednakost svih ljudi, te se zalažu za mir. Rastafarijanizam se prvotno javlja na Jamajci, te je usko povezan sa Marcusom Garveyem i njegovom filozofijom. Datum rođenja pokreta se može smjestiti u Etiopiju 2.11.1930. kada princ Ras Tafari Makonnen biva proglaąen vladarom Etiopije, te time ispunjava proročanstvo Marcusa Garveya koji je prorekao da će crni kralj biti okrunjen u Etiopiji. Rastafari su prvotno pripadnici niže klase, iako se pokret proširio i na pripadnike srednje klase. Procjenjuje se da u svijetu ima otprilike milijun rastafarijanaca. To je patrijarhalan pokret, društvo gdje žene imaju sporednu ulogu. Žene su identificirane samo kao supruge rastafarijanaca. Smatrali su da žena može doživjeti rastafari vjeru samo kroz muškarca. Mogle su pristupiti zajednici samo uz muškarca. Tokom vremena izborile su se za veći status i slobodu, no uloga im je još uvijek sporedna. Rastafarijanci, Raste, Rastafi, Rastafari, uzeli su naziv od predkrunidbenog imena Haile Selassia. Tradicionalni rastafarijanci žive u zajednicama, komunama u šumama i selima Jamajke. Dok oni Raste pripadnici srednjeg staleža, oni konvencionalni, uzimaju samo neka od obilježja rastafarijanaca. Raste u principu ne slave nikakve blagdane, jedino etiopijsku Novu godinu( 17.9. ) i etiopijski Božic ( 6.1. ). Poznati su po njihovim frizurama, čudnom i specifičnom rječniku odnosno jeziku, prehrani, te glazbi. Teško je zaključiti što je točno rastafarijanizam, je li religija, kultura, pokret. Njegove doktrine nisu uravnotežene, dogmatske, ali opet su prisutne; vjera u Boga. Njegovi običaji, obredi viąe teže načinu življenja nego religijskim obredima, no opet su vjerski povezani. |
01.04.2006., subota
Drug? NO thanx!!! Alcohol? Ok, jes ;) Cigarets? No thanx! Religion??? NO WAY...
Nakon Evolucije, stiže na red ljudski ponekima da, po nekima ne opijati.... Evo ja ću se baviti jednom od opijata, valjda, poslijeevolucijskom vjerom... Pa logično je početi od ateizma jer nekako mi bog i evolucija nejdu zajedno ali bit će i toga u budučim postovima....  Ateizam je stanje nemanja teističkih verovanja, ili aktivno neverovanje u postojanje božanstava. Ateizam je negacija određenog koncepta vjere neodvojiva od samog koncepta odnosno smisla koji određena vjera predstavlja. Da ateizam nije ništa drugo do druga strana medalje ovako ili onako shvaćenog religioziteta, koji se uglavnom javlja kao određena antiteza, odnosno negacija nekog religioznog stava, glavna je postavka od koje bi ovaj kratak esej trebao krenuti. S druge strane, poticaj ovakvu razmišljanju je knjiga Edith Stein Znanje i vjera a autorica u njoj kaže: "Činjenica da su milijuni ljudi ateisti ne govori protiv ovoga. Ateizam bi se možda trebao shvatiti u posve različitom smislu u različitih ljudi. Ako se njime misli poricanje Božje egzistencije, onaj koji niječe mora pripisati određeno značenje riječi Bog - ustvari, zbog ovog zahtjeva, mora joj dati isto značenje koje joj pridaju vjernici, s obzirom da je ono što oni vjeruju, ono što on, naravno, želi poreći". U ovom kratkom ulomku iz knjige Edith Stein možemo prepoznati nekoliko pitanja koja nam tako shvaćen ateizam otvara. To je prije svega pitanje pozitivne definicije ateizma koja ne bi bila vezana uz određenu religijsku doktrinu, pa zatim sve do pitanja može li se ateizam uopće održati kao pozitivan svjetonazor ako mu se izmakne uporište ovako ili onako shvaćenog religioziteta. Ateizam koji se najčešće susreće uglavnom je trivijalna verzija negacije još trivijalnije shvaćenog religioziteta. Nijekanje postojanja nekog višeg bića koje bi bdjelo nad sudbinama smrtnika i pritom imalo gotovo sve antropomorfne atribute za ateizam postaje nedostatno u onom trenutku kada se religiozitet počne vezati uz ontološku osnovu, odnosno kada transcendira antropocentrizam. Na taj način ateizam koji stoji na čvrstom tlu sve dok se vezuje uz specifičan religiozni koncept tako što ga pritom negira naći će se u situaciji da se probudi iz "dogmatskog drijemeža" čim se pitanje religioziteta više ne veže isključivo uz čovjeka već ga nadilazi određenom religiozno-ontološkom koncepcijom. Takva koncepcija, koja više ne pita za mjesto, dužnosti ili svrhu čovjeka u svijetu, na taj način konstruira obrazac čovjekova društvena pa i najintimnijeg života i već pri kozmološkim pitanjima naći će se u zrakopraznu prostoru. Naime, čim se apstrahira od antropomorfnih atributa koje različite religije pripisuju Bogu, ostaju nerazjašnjenima ona pitanja koja još od Kantovih kozmoloških antinomija pa do danas bune filozofe i znanstvenike. S druge strane, apstrahiramo li i pitanja koja ostaju vezana uz realitet u smislu pokušaja promišljanja onih atributa koji su za taj realitet bitni i vezani, kao što su to početak i kraj postojećega odnosno kozmosa ili pitanje njegove beskonačnosti odnosno ograničenosti, naći ćemo se u području čiste ontologije koja za svoj predmet ima samo postojeće kao ono suštinsko egzistenciji svega bivstvujućega... |
