01.01.2006., nedjelja
Broken heart...
 Kao prvo Sretna Nova... mada je je nisam dočeko baš sretno!!!! Kako se glupo osječem... Izgubo sam sve nade u svom prokletom životu... prokleta ljubav.... ustvari proklet je moj život!!! Do sad sam vjerovao u ljubav, ali sad sam izgubio i posljednju trunku vjere u ljubav... Ovo me totalno uništilo!!!! Više nemam kamo da se oslonim... nema ništa...samo prazna i tmurna sječanja... Zašto ja??? Zašto baš ja trpim največu kaznu??? Tko mi je šalje??? Zar sam tako ružan??? Zar sam tako glup, dosadan ili što??? Neznam... znam da je glupo govoriti o mojim jadima ali negdje moram da se izživim... Osječam se ko največi LOSER na tom jebenom svijetu!!! Sve loše kao da se na meni isali, al lijepo kruži oko mene, ali neda se da uđe u moje jadno i uništeno srce.... Nemam više snage... svaki pogled u svijet mi je pogled u prazno, poglet u izgubljeno!!!! Baš kad mislim da ću uspijeti onda me to totalno uništi... njene oči deru ti srce, ono, njen zaljubljen pogled da bi na kraju rekla NE!!! JOJ!!!!!!!!! Što će biti samnom??? jedno koga volim je moja gitara... da nema nje i mojih, nesznam... sad sam u teškome, a tek onda... Samo kad ase sjetim NOve godine dođe mi da vrištim.... Srce mi se para... nezma dali je ikako moguće da se oporavim... moguće je ali je nemoguće...jer ako jednom reče NE, znači da nemam definitivne šanse kod nje... to me nije tako jako pogodilo, dotukla me scena kad sam sjeo pred jedne cure, a pored nje je bilo ONA i ONA se ustala i sjela za drugu klupu...to je bila ta kap koja je prolila čašu!!!!! Tog trena još nisam bio tako očajan ali tek kasnije je to isplivalo na vrh mojih emocija!!! Odričem se svega.. činit ću dobro drugima, jer ionako meni se više ništa dobroga nebre desiti i da hoće... Ispričavam se zbog ovog posta jer je dosadan, ali morao sam negdje usmjeriti svoje osječaje jer inače srce bi mu pukolo, mada mu još malo fali do toga.... |
