|
-Kako si ušao ovamo?-Klara šapatom zatraži od njega odgovor.
Njegova tamna sjena primakne se bliže k zidu.
Zaledivši se od straha, Klara je stajala na pragu kuhinje pokušavajući u tami razabrati njegovo lice.
Sjene potamnješe još i više.
Nije bilo nikakva odgovora.
U djeliću sekunde slabo svjetlo u kuhinji poigravalo se na njegovom licu.Klara mu je mogla vidjeti izraz lica.Uznemiren.Uplašen.
-Bruno!...?pozvala ga je i napravila nekoliko koraka prema njemu drhteći zbog hladnih pločica..-Hej,stani!-
Ali on tiho nestade u svijet sjenki.
-Bruno!...?
Tišina. Bez zvuka koraka.
Negdje su zaškripala vrata.Nalet vjetra zaljuljao je granu stabla koja je počela lagano udarati o kuhinjski prozor.
Klara je mogla čuti lupanje vlastitog srca dok je nastavila potragu za njim u kuhinji punoj sjena.
No on je nestao.
-Zašto mi nije odgovorio?- pitala se.
Zašto nije ništa rekao?
Zašto je izgledao tako prestrašen?
-On nije duh.-glasno je rekla.-Ne može biti .Ja sam ga dodirnula.Ja sam ga poljubila.
Je li on bio na gornjem katu kuće?Je li on stavio pijavice Ivani u krevet?
Zašto?Zašto?Zašto?
Sljedećeg jutra , nakon nemirnog sna,Klara je požurila na doručak.Nije mogla dočekati da ostalima ispriča kako je vidjela Bruna u kuhinji.
Zdenka ju je zadirkivala.-Dječak duh!-Ma daj Klo.Sad već viđaš duhove i u kući.-Zdenka se smijala, ali se brzo uozbiljila kad je vidjela svoje prijateljice ozbiljnih izraza lica.
-Netko je došao u moju sobu s onim pijavicama.-reče Ivana zadrhtavši.-To nije bila nezgoda.Možda je to bio dječak kojeg je Klara vidjela.
-Činio mi se kao dobar momak.-reče Klara.-Ali…
Marija ju je prekinula odskočivši od stola.-Ja ne vjerujem u duhove.Ako postoji nekakav kreten koji se skriva u ovoj kući , ja ga želim pronaći.-prijeteći izjavi Marija.
Uputila se prema kuhinji.Kada je bila na vratima , okrene se svojim prijateljicama.-Pozvat ću policiju.Želim da pretraže kuću od poda do stropa.Mogu to napraviti danas poslije podne dok se mi budemo skijale na vodi.
Klara se radovala skijanju na vodi.Ali pošto joj je lice još uvijek bilo grimiznocrveno, a počelo se i guliti, odlučila je zaštiti lice više nego što bi to učinila u normalnim uvjetima.
Namazala se kremom nekoliko puta dobrano slojevito, presvukla se u jednodjelni plavi kupaći kostim koji se na suncu presijavao u dugine boje.Preko kostima navukla je lagane šorc i majicu dugih rukava.Na kraju povrh svega na glavu stavi bejzbolsku kapu koja je bila vlasništvo njezina brata, a koju je ponjela na inzistiranje svoje majke.
-E, tako.-zadovoljno pomisli.-sada izgledam poput totalne budale, ali mi sunce neće prići ni blizu!
Kada je stigla do pristaništa , ostale cure već su bile u brodici noseći na sebi žarko narančaste prsluke za spašavanje.Marija se smjestila na pramcu brodice kraj kormila.Ivana je bila na krmi u ulozi promatrača,a Zdenka se nagnula preko ruba broda i prolazila lagano rukom kroz vodu.
-Opa!Klara, ti ćeš se rastopiti!-prognozirala je Marija kad se ova pojavila na pristaništu.
-Vjerojatno.-složila se Klara učvršćujući pojas za spašavanje preko svoje majice.Čudni neki vjetar poigravao se po površini vode dok je užareno sunce nemilosrdno pržilo na nebu bez oblačka.
Valovi su nezainteresirano udarali o mol.Brodica se lagano ljuljala povlačeći konop kojim je bila vezana.
-Tko želi prvi skijati?.-upita Marija.
-Ja ću.-dragovoljno se javi Zdenka podižuć ruku u zrak kao da je u školi.
Marija i Ivana pogledaše je iznenađeno.-Jedina ti nisi nikada voljela skijati.-reče Ivana.
-Zar nisi ono ti vjerovala da se nebi trebalo ulaziti u more ako je voda hladnija od temperature tijela?-zadirkivala ju je Marija.
-Promijenila sam se .-uvjeravala ih je Zdenka.Puno sam snažniji plivač nego što sam bila prije.Otkako sam saznala da sam Riba po horoskopu i da je voda moj znak, imam puno bolji odnos prema plivanju.Vidjet ćete.Postala sam odlična plivačica.Ja sam riba!Zaista!
Bilo je to tipično objašnjenje u Zdenkinu stilu.-pomisli sa smiješkom Klara.Sljedeće što će Zdenka otkriti je da je u prošlom životu bila orao i da je zbog toga kao stvorena za jedrenje na velikom zmaju.
-Želiš li krenuti s pristaništa , ili iz vode?-upita ju Marija.
-Iz vode.-Zdenka će.-Malo sam izašla iz prakse.
-U redu.-odvrati Marija.-Samo još jedna stvar. Ako padneš, podigni desnu ruku tako da znamo da je sve u redu.-
-Nema problema.-reče Zdenka.Iz brodice se popela na mol i sjela na rub kako bi obukla dugačke skije.Klara joj je pomogla da ih pričvrsti provjeravajući jeli sve na svome mjestu.
Pomaknula je noge tako da su joj visjele s ruba mola, a onda se odbacila ciknuvši kad joj je tijelo dodirnulo površinu vode.
Klara je odvezala brod i uskočila u njega.Motor je zabrujao .Marija se malo udaljila od pristaništa, a Ivana je dobacila Zdenki konop za koji se ova trebala držati.
Polako, Marija je pomicala brodicu sve dok konop nije bio zategnut.Klara je vidjela da su Zdenkina koljena bila u pravilnom položaju, vrhovi skija iznad vode, a drveni držak na kraju konopa stajao joj je među nogama.
-Spremna?-zazvala je Marija.
Zdenka kimnu glavom prema Ivani koja je sjedila na krmi i doviknula Mariji.-Spremna je!-
Trenutak zastoja i brodica se zaleti prema naprijed, a dno joj udaralo o tamnozelene valove.
Klarine oči bile su prikovane za krmu broda iza koje je s lakoćom i elegancijom stajala Zdenka koja je počela poskakivati po staklenim valovima savršeno održavajući ravnotežu na skijama.
-Ona se jest popravila.-uzviknu Ivana nadglašavajući buku motora.
-Sasvim sigurno!-složi se Klara gledajući kako Zdenka samouvjereno pušta jednu ruku i maše im.
Kad je Marija zaokrenula brodicu u širokom krugu,Zdenka se nagnula u zavoju, sretna i s osmijehom na usnama.Njezina kratka, kovrčava kosa slobodno je poskakivala.
Gledajući svoju prijateljicu, Klara je mogla osjetiti kako postaje nestrpljiva išćekujući svoj red.
Kao da je čitala njezine misli, Ivana joj doviknu:-Želiš li ti ići slijedeća?
Klara kimnu glavom.Brzo je skinula svoju bejzbolsku kapu i pojas za spašavanje kako bi mogla svući šorc i majicu.
-Ne mogu dočekati da uđem u more , mislila je Klara.Na smrt se preznojavam pod svom tom odjećom!
Odlijepila je majicu i kratke hlače sa svog uznojenog tijela i baš je posegnula da dohvati pojas za spašavanje i ponovno ga stavi na sebe kada je čula Ivanine povike u buci motora;
-Marija,stani!Zdenka je pala!
Klara je brzo usmjerila pogled prema moru.
Zdenka je definitivno pala u vodu.
Gledala je nebi li vidjela njezinu ruku kako se diže iz vode i pokazuje da je sve u redu.
Znaka nije bilo.
Pažljivo uperivši pogled u morsku površinu i rukom štiteći oči od sunca,Klara je vidjela kako nešto izranja povrh valova.
-Zdenka?
Klara osjeti kako joj se grlo skuplja kada je shvatila daje to bila skija.
Samo jedna skija.
-Gdje je ona?!.-derala se Ivana.
-Tamo!-viknula je Klara pokazujući mjesto gdje je vidjela Zdenkinu glavu kako izranja na površinu.
Dok je Klara pokazivala prstom na Zdenku, ova je ponovno potonula i onda opet izronila na površinu luđački mašući rukama i nogama.
-Marija, okreni brod natrag!.-viknula je Klara.-Zdenka je u nevolji!Mora da ju je uhvatila struja!
-Vuče je na otvoreno more!-kriknula je Ivana očiju raširenih od silnog straha.
Klara je počela teško disati zbog tišine koja je iznenada nastala.
Brodica je usporila, a potom su je počeli nositi valovi.
Mogla je vidjeti Zdenku kako se baca i udara po vodi očajnički pokušavajući osloboditi se snažne struje.
-Marija,idi po nju!-derala se Klara glasom koji je gušio strah.
-Ne- ne mogu!.-vrisnula je Marija luđački udarajući rukama po komandama brodice.-Motor!-Ne mogu ga pokrenuti!Ne mogu ga pokrenuti!
-Zdenka se utapa!.-kriknula je Ivana naginjući se preko ruba brodice jednom rukom štiteći se od jakog sunca.-Marija učini nešto!
-Ne mogu ga pokrenuti!-uzviknula je divlje udarajući rukama po komandnoj ploči.-Što da radim?Što da učinim?
Brod se bespomoćno ljuljao na valovima.
Klara je vidjela Zdenku kako se izbezumljeno bori dok ju je snažna struja nosila sve dalje i dalje.
-Što da radim? Što da radim?
Panika u Marijinu glasu potaknula je Klaru na akciju.Ne razmišljajući o tome što učiniti skočila je preko ruba broda i zaronila u hladno more.
Zadrhtala je od šoka u susretu sa hladnom vodom.Gušeći se , isplivala je na površinu.
-Moj pojas za spašavanje!.-pomislila je.-Ostao mi je u brodu!
Sunce se zabavljalo bacajuć svoje zrake na zaigrane valove koji su svjetlucali svuda oko nje.Vrteći se oko sebe tražila je pogledom Zdenku.
-Gdje si Zdenka jebem ti?Gdje si?
Srce joj je tuklo kao da će iskočiti iz grudi i onda je na nevelikoj udaljenosti ugledala Zdenku;vidjela je kako njezine ruke još uvijek lamataju po zraku.
Duboko udahnuvši, Klara je počela snažnim, ujednačenim zamasima ruku plivati prema njoj boreći se sa snažnim valovima.Znala je da mora plivati paralelno sa strujom-ali da mora paziti da je pritom ne uhvati.
Zdenkina glava nestala je pod vodom.A onda, nakon nekoliko sekundi ponovo se pojavila na površini vode.
-Zdenka , stižem!-viknula je Klara, no vjetar i valovi odnjeli su njezin glas unatrag, u suprotnom smjeru.
-Marija-gdje si?Marija, molim te požuri!-Klara izbezumljeno reče sama sebi.
Osluškivala je nebi li čula zvuk motora kako se pokrenuo.No jedini zvuci koji su do nje dopirali bilo je ravnomjerno ,neko čudno „pjevanje“ valova i zvuk njezina teškog disanja dok se probijala kroz vodu.
Pogledala je natrag preko svog ramena i vidjela brodicu kako se tiho ljulja na valu.
-Marija-molim te!
Kako je brodski motor odjednom mogao tako zaglaviti?
Klaru su počela boljeti ramena.Zajaukala je kada ju je u nozi uhvatio grč.
Oči su je pekle od slane vode i s mukom je usmjerila pogled daleko naprijed prema pučini tražeći prijateljicu.
-Gdje si Zdenka?Gdje si k vragu?
Samo plivaj.Samo se bori.
Da.Klara ju je vidjela ispred sebe.
Stižem ,milena.Stižem.
Odjednom je shvatila da sada pliva puno brže, lagano klizeći po uzburkanim valovima.
Grč u nozi malo je popustio.Činilo joj se da se sada kreće sa strujom umjesto protiv nje.
Sa strujom.
Struja.
Klara je sa stravom shvatila da je uplivala ravno u struju.
-Ne!Zaboga-ne!
Bila je uhvaćena.
Uhvaćena u moćnom naletu struje.
Bespomoćna.
Odnesena na otvoreno more.
|
