Posljednja pjesma - mriza zivota - Blog.hr

utorak, 31.05.2016.

Posljednja pjesma

Malena i krhka bila je kutija koja svira, malena i krhka kao i sreća Ele i Luke. Balerina na kutiji igrala je kao automat. Automatski se razvijala i sudbina dvoje ljudi. Međutim, povijest nije počela kupovnim igračkama. U stvari, zvuci kutije koja svira oglasili su samo početak kraja.
Bližilo se osam sati kad je Ela napustila kino. Večer je bila lijepa i nije žurila; Luka ionako nije imao auto. Riješila je ići pješke do kuće.Ova odluka bila je tako prirodna i logična da ništa, baš ništa nije nagovještavalo bilo kakve posljedice. Bespredmetno bi bilo okrivljavati ovu šetnju za ono što se kasnije dogodilo – ukoliko bi netko uopće namjeravao raspravljati o krivici. Kriva je bila nagla odluka o kupovini kutije koja svira.
Zaustavila se pred izlogom male, prašnjave antikvarnice, smještene u neuglednoj kući, stisnutoj između dvije visoke najamne zgradurine. Baš tu se završavalo neprekidno more zgrada i vile su , svojim zelenim vrtovima unosile prve nagovještaje vedrine u bezbojno sivilo grada. Ela je stajala pred izlogom i gledala kutiju koja svira. Svijest da nikada u životu nije bila tako sretna kao što bi mogla biti kad bi imala ovu kutijicu presiječe joj dah. Kutija nije bila neko umjetničko djelo, ali je ipak uzbuđivala. Možda je u tome imala udjela čarolija večeri, ili raspoloženje koje je ono izazvalo u Eli. Poklopac kutije bio je odignut, a mala balerina stajala je na vrhovima prstiju.
-Kutijica-pomisli Ela, svakako očekuje da je netko navije i pusti melodiju, a mala balerina očekuje glazbu po čijem bi taktu mogla zaplesati.-

-Što li svira?-zapita se i istog trenutka shvati da to neminovno mora saznati. To joj je sada jedino bilo važno. Kolebala se malo, a onda otvorila vrata. Zvuk zvona zaustavio ju je na pragu. Iz polumraka pojavi se slabunjav muškarac. Koža mu je bila blijeda , a ruke nježne i fine.
-Dobra večer – pozdravi je on.- Čime vas mogu uslužiti?-
-Zanima me mala kutija u izlogu koja svira.
Čovjek pažljivo dohvati kutiju svojim malim rukama.
-Zar nije dražesna? Služi za čuvanje nakita. Balerina pleše uz glazbu.
Pružio joj je kutiju. Ona posegnu rukama, ali u trenutku zaustavi pokret, kao da se uplašila da će se ova lijepa dragocjenost raspasti pri dodiru njene ruke. To je, naravno , bilo glupo i najvjerojatnije se može pripisati očaravajućem utjecaju večeri. Osjećala je kako joj grudi ispunjava bezrazložna razdraganost. Sabrala se brzo i upitala;-Što svira?-
-Najbolje da sami čujete!
Čovjek oprezno zatvori poklopac. Mala balerina poslušno se vratila u svoju mračnu tamnicu. Pod njegovim nježnim prstima okrenu se mali ključić na zadnjoj strani kutije.
-Slušajte!.
Poklopac se otvori , balerina izroni na svijetlo i u sumračnoj radnji odjeknuše tonovi, kao da ih je izazvalo Elino raspoloženje:
«Lijepi su ovi večernji sati...»
Tonovi su zvonko odzvanjali. Ela nevoljno steže šake. Nježni zvuci bili su toliko lijepi da su gotovo pričinjavali bol. Umjesto smijeha u grlo su joj se peli jecaji. Odlučila je kupiti kutijicu i odnijeti je kući iako je znala da je izdatak prevelik za nju.
-Koliko košta?- upitala je.

...................

13:56 | Komentari 2 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>