Otvorio sam oči na običnom , metalnom, bolničkom krevetu.Podigao sam glavu i prepun radosti ustanovio da je to moje obično tijelo.Samo me je umotana ruka malo uznemirila.
Samo...Gdje sam s e to ranio?Da nije u borbi sa plemenom Riđokosih?Moram priznati da mi se sada prvotna epoha činila realnijom nego posljednji događaji u laboratoriju.
Moja je soba imala omanji prozor s bijelom zavjesom.Međutim, zavjesa nije bila navučena do kraja i ja sam shvatio, kad sam malo bolje pogledao, da se s one strane prozora nalazi veliki grad, bučan i živ, moj rodni grad.
Znači, u bolnici sam.Ta što se to sa mnom dogodilo?Kad sam ono u laboratoriju pao, jako sam se udario.Sve što se sa mnom zbilo, nekako je najviše nalik na san.Ipak, san ovako dug ne može biti tako logičan i realan.
...
Nakon mjesec dana otpustili su me iz bolnice.Svi su prijelomi srasli, ali me uspomene o onom što sam proživio nisu napustile.Obratio sam se zbog toga poznatom znanstveniku genetičaru Petru Tijardoviću, htio sam mu potanko ispripovijedati o svojim «preobražajima».Kada sam završio svoje pripovijedanje, osjetio sam da ga je zahvatilo uzbuđenje istraživača koji je naletio na zanimljiv problem.
-S vama se dogodilo , kako i sami pretpostavljate, nešto što baš nije velika rijetkost u mojoj praksi, samo što se to s vama dogodilo tako izražajno da predstavlja ipak nešto posebno.Naravno, riječ je o razbuđivanju genetskog pamćenja.Vjerojatno ste već čuli da je čovjekov mozak zapravo skladište, neboder, kojem se katovi pune informacijama istim redom kako se razvijao individuum.Donji su katovi tog skladišta-nebodera već od rođenja zauzeti informacijama što su ih nakupila prošla pokoljenja.Ta je informacija stigla u naš mozak kroz gene.Ona je zakodirana i čovjek još nije naučio da je dešifrira.
-Čini se da sam je ja nekako ipak dešifrirao?
-Upravo tako.Vi ste se odijelili od vanjskog svijeta, a zatim je vaša svijest « pogriješila vrata» i «dospjela u krivi kat».Tako ste pročitali tri epizode od milijuna i milijuna što se čuvaju u vašem pamćenju prije no što se vaša svijest ponovno popela u « gornje katove».
-Jesu li znanosti poznati slični slučajevi?
-Ne raspolažem statističkim podatcima.Međutim, mislim da su se do sada mnogi našli u sličnoj situaciji, samo što tome nisu pridavali nikakvu važnost.Držali su da je ovako «pročitana informacija» bunilo, halucinacija ili san.Uza sve to ovakvo slučajno dešifriranje nosi obično samo jedan mali, gotovo beznačajan dio informacija.Drugim riječima, ne postoji nikakva veća logički povezana cjelina.Kod vas je to ispalo drukčije.
-Znači li to da je Mladi lovac postojao?
-Gotovo sam siguran da su on i Brzonoga neki od vaših daljnjih predaka.-Petar Tijardović se nasmiješio.-Mene bi osobno veoma zanimalo, gdje su i u kakvoj šumi lovili moji preci?
-Što se s tim mojim precima dalje događalo?
-Po svoj su prilici otišli u planine.Teško da bi u onoj epohi mogli preživjeti i održati se sami, udvoje.Vjerojatno su u planinama naišli na kakvo drugo pleme, miroljubivije pleme koje ih je primilo u svoju pećinu.
-Što mislite primarijuse- upitah oprezno- ima li ova moja , nazovimo je epopeja,kakvu znanstvenu vrijednost?
-I te kakvu!A posebno je zanimljivo vaše prvo sjećanje...
-Prvo? Ne shvaćam...Ta tamo se nije ništa posebno događalo?...Majmun je bježao pred grabežljivcem...Strah...Samo bježanje i strah.I onaj upravo neshavtljivi strah pred Suncem...
-Upravo to! Taj strah pre Suncem! – tu on malčice pogladi svoju bradicu i nastavi:- Što znate o Darvinovoj teoriji?
-Tako , u općim crtama...
-Što znači «u općim crtama»?
-Znam da čovjek potječe od majmuna.
-A jeste li kad razmislili, zbog čega se taj proces ne nastavlja?No, zbog čega se u našoj povijesnoj epohi majmuni ne preobražavaju u čovjeka?
-Znanost za sada ne zna odgovoriti na to pitanje...
-Jeste li sigurni?Da vas nešto upitam?Jeste li ikad čuli za geomagnetnu inverziju Zemlje?
-Smjena Zemljinih magnetnih polova?
-Upravo to.Kroz određene vremenske razmake –jedanput u nekoliko tisuća godina –naša prabaka Zemlja mijenja svoje magnetne polove, sjeverni postaje južnim i obratno.U svome običnom stanju Zemlja je okružena magnetnim poljem.I ono štiti Zemlju od štetnih radijacija.No, to vrijedi samo za obično, redovno stanje.
-Čini mi se da počinjem shvaćati.U jednom trenutku inverzije nastaje neutralno stanje.Zemlja ostaje bez magnetnog štita, jeste li to mislili?
-Upravo to. I tada radijacije stižu na površinu planeta te djeluju na genetički sistem živih organizama.Manje prilagođene vrste ugibaju, dok ostale dožive mutacije.
-Dakle, neka vrst skokovitog procesa evolucije s mijenjanjem nekih osobina i obilježja vrste?
-Tako je.I to se očito dogodilo nekim majmunima prije nekoliko milijuna godina.Geomagnetske inverzije dovele su do mutacija, do pojave čovjeka.A potpuno je vjerojatno da je ljudski rod prošao nekoliko ovakvih mutacija.I poslije svake mutacije pojavljivali su se: driopitek, australopitek, pitekantrop, neandertalac i , na kraju, homo sapiens, razumni čovjek.Može se reći da se razdoblja geomagnetskih inverzija Zemlje potpuno poklapaju s ključnim trenutcima evolucijskog razvitka čovjeka.Uostalom, valjda znate da su pomoću zračenja postignuti umjetni mutanti biljaka?
-Znači, Sunce je tako...
-Naravno da je sve ovo samo hipoteza.A sada ste upravo vi, i ne misleći na to, posvjedočili u korist te hipoteze.Taj vaš majmun-čovjek...stvor koji se prvi dosjetio da se naseli u pećinu.Morate biti svjesni da je to bio ,ma kako vam smiješno zvučalo, Einstein svojega doba.
-Znači, dakle, da sam ja svjedok inverzije?
-Jedne od inverzija, čije su posljedice rodile strah pred Suncem.Magnetna su polja zauzela svoja mjesta , ali je ostao strah pred Suncem, koji se ujedno pretvorio i u kult Sunca.Sunca su se svi bojali i vaša je Čarobnica vodila svoju igru na tome strahu.Tako se rodila religija.Vi ste vidjeli okrutnost, nasilje i smrt.No, uz to su se začele i druge pojave: ljubav, osjećaj zajedništva, navika na rad.
-Znate da mi je gotovo žao što više nikad neću sresti Mladog lovca i Brzonogu...
-Ne žurite žaliti...Ranije ili kasnije znanost će naučiti dešifrirati kod i tada će se svaki čovjek moći otisnuti u epohu koju sam zaželi...
..................
|