|
Izašao je na terasu i promatrao kakvo je vrijeme.Vedro i hladno – travnjak posut kapljicama rose.Zakopča jaknu i zabije ruke u džepove.
Dok je silazio stepenicama, dvije gusjenice, koje su čekale kraj sandučića za poštu, uzbuđeno i sa zanimanjem se trznuše.
-Evo ga, dolazi.-reče prva,-Pošalji izvješće.
Dok je druga počela okretati ticala, čovjek iznenada stade i žustro se okrenu.
-Čuo sam to - reče.
Podiže nogu, cipelom ih skide sa zida i baci na beton, a zatim zgazi.
Požuri stazom prema ulici.Dok je hodao,okrenu se i pogleda naokolo.Na grani obližnje trešnje skakutala je neka ptica, bezbrižno i veselo kljucajući plodove.Promotri je pažljivim pogledom.U redu? Ili...
Ptica raširi krila i odleti.Da, ptice su u redu.Od njih nema opasnosti.
Nastavi dalje.Na uglu ulice očeša se o paukovu mrežu razapetu između obližnjeg grma i telefonske govornice.Srce mu stade uzbuđeno udarati.Stade mahati rukama po zraku kidajuć mrežu.Dok s e žustrim korakom udaljavao osvrnu s e preko ramena i baci pogled na ostatke paukova lovišta.Pauk je polako izlazio iz grma osijećajući da je mreža uništena.
Za pauka je teško reći.Ne može se donijeti konačna ocjena, potrebno je još podataka...S njima još uvijek nema nikakvog kontakta.
Stade na autobusnoj stanici, topćući nogama nebi li se ugrijao.
Autobus stiže i on se ukrcao.Osjeti iznenadno zadovoljstvo dok je sjedio pored ovih toplih, tihih ljudi koji su neizainteresiranim pogledom gledali pred sebe.Blagi osjećaj sigurnosti prostruji mu tijelom.
Nasmiješi se i opusti – prvi put u posljednjih nekoliko dana.
Autobus produži niz cestu.
...
Tinko uzbuđeno nekoliko puta mahnu svojim ticalima.
-Dobro, ako tako želite onda glasajte.-Požuri pokraj njih,van na humak i doda:-Ali, prije nego što počnete, dopustite mi da vam još jednom ponovim ono što sam vam još jučer rekao.
-To već dobro znamo- nestrpljivo odvrati Lala.-Krenimo već jednom s time.Imamo već sasvim razrađene planove.Što nas još zadržava?
-Više razloga zbog kojih želim govoriti ovdje pred vama – reče Tinko i pogleda okupljene bogove.-Cijelo Brdo spremno je krenuti u boj protiv spomenutog Diva.Zašto, zbog čega?Znamo da on nije u stanju komunicirati o ovome s drugim predstavnicima svoje vrste...to je jasna stvar koja uopće ne dolazi u pitanje.Tip vibracija i jezik kojim se koriste onemogućavaju ih da prihvate njegove ideje o nama, o našem...
-Gluposti.- upade Lala.-Divovi sasvim dobro komuniciraju među sobom.
-Ne postoji izvješće o Divu koji bi razglasio informacije o nama!- Vojska s e nestrpljivo talasala.-Nastavi samo.-reče Tin.-Ali to je ionako nepotrebno rasipavanje snaga.On je bezopasan...odsječen od njih.Zašto , zbog čega utrošiti toliko vremena i ...
-Bezopasan?.-odvrati Lala i zagleda s e u njega.-Zar doista ne razumiješ?On zna!
Tin krene niz humak mrmljajući:-Ja sam protiv bespotrebnog nasilja.Moramo sačuvati naše snage.Jednoga dana bit će nam potrebno.
Obaviše glasanje.Kao što s e očekivalo , vojska je bila z a prijedlog da se krene u boj protiv Diva.Tinko uzdahnu i stade na tlu crtati plan napada.
-Ovo je mjesto gdje živi.Može se očekivati da se tu ponovno pojavi negdje potkraj dana.Dakle , kako ja ocjenjujem situaciju...
Nastavi izlagati, crtajući planove i kretanje u mekom tlu.
Jedan od bogova okrenu se i nagnu prema drugom, dodirujući njegovu antenu svojom:
-Taj Div. Nema nikakve šanse.Na jedan način čak mi ga je i žao.Kako mu je uopće uspjelo uključiti s e u naš način komuniciranja?
-Greškom- odvrati drugi bog smiješeći se.-Znaš kako to već kod njih ide, kad zabadaju svoj nos u tuđe stvari.
-Ipak, za njega to neće dobro svršiti.
....
Pala je noć.Ulica mračna i prazna.Pješačkom stazom dolazio je čovjek s novinama pod rukom.Hodao je žustrim, hitrim korakom, često pogledavajući naokolo.Zaobiđe veliko drvo koje je raslo uz samu stazu i u nekoliko hitrih koraka nađe s e na kolniku.Žurno prijeđe preko ceste i nastavi drugom stranom.Zađe za ugao i na istom mjestu kao i prije udari u paukovu mrežu,ponovno isprepletenu od grma do telefonske govornice.Automatski podiže ruku i stade otirati jaknu..Dok je kidao niti, iznenada začu tihi, zujeći poziv, pomalo metalan, kao da dolazi iz samih niti;- ...čekaj!-
Zastade.
-...pažljiv...unutra...čekaj...
Čeljust mu se čvrsto stegnu.Posljednje niti paukove mreže lomile su mu se u ruci dok je nastavljao dalje.Iza njega, pauk s e kretao ostacima mreže, gledajući za njim.
Čovjek se okrenu i pogleda za sobom.
-Samo mi još to treba.-reče.-Nemam namjeru ništa riskirati, stojeći tamo, sav zapetljan u mreži.
Nastavi pješačkom stazom prema kući.Skrenu s ulice na stazu zaobilazeći mračno grmlje.Pred ulazom zastade, pronađe ključ i gurne ga u bravu.
Iznenada stade.Unutra?Boje nego vani, pogotovo noću.Noć j e loše doba.Previše kretanja pod grmljem..Nije dobro.Otvori vrata i koraknu unutra.Debeli vuneni pokrivač ležao je pred njim poput bazena ispunjenog tamom.Sa druge strane razabra mutan obris svjetiljke.
Do svjetiljke su četiri koraka.Podiže nogu.
Stade usred kretnje.
Što li je rekao onaj pauk?Čekaj?Čekao je, osluškujući.Tišina.
Izvadi upaljač i slaba, lelujava svjetlost razli se unaokolo.
Tepih mrava jurnu prema njemu uzdižući se u crnu plimu.On skoči van,ponovno na terasu.Mravi jurnuše za njim, žurno, grebući po podu obasjanom polusvijetlom.
Skoči na tlo i potrči oko kuće.Dok su prvi mravi dolazili preko terase, on je već okretao slavinu i grabio kraj cijevi za polijevanje.
Mlaz vode podiže i razdvoji rijeku mrava, razbacujući ih unaokolo.Stegnu vrh cijevi, žmireći kroz vodenu izmaglicu i krenu naprijed usmjeravajući mlaz čas na jednu ,čas na drugu stranu.
-Prokleti bili – izusti kroz stisnute zube.-Čekali su me unutra...
Bio je uplašen.Unutra- nikad do sada nisu bili unutra.Tamom obasjano lice orosi mu hladan znoj.Unutra.Prije nikada nisu ušli.Možda moljac ili dva...i muhe, naravno.Ali to je bilo bezopasno- ti su kukci bili samo dosadni i glasni...
Tepih mrava!
S okrutnim grčem na licu polijevao ih je vodom sve dok im se redovi nisu razbili i raštrkali po travnjaku bježeći pod grmlje i kuću.
Čvrsto stežući cijev, polako sjede na stazu, tresući s e od glave do pete.
Oni su to isplanirali.Nije to bila bijesna jurnjava, grčevita i uzbuđena, već planiran, do u detalje razrađen napad.Čekali su ga.Samo još jedan korak...
Hvala nebesima što je naletio na onog pauka.
/ I dio /
|
