Alooooo Mrduljašiii, blogoplovci moji mili dragi smoroplovci,ako ste me zaboravili ,oće reć ako mislite da san ja vas zaudobila eeeeee ,sramite se minutos ipos bikoz, stalno san s vama i svako jutro poželin van dobar jutar i navečer lakunoćcoplovku,evo ,vidite sami kako:
a srca ti irudova, sad dok skopčan kako van pokazat da san vas sve izradila što mrvu glinaste, al školjkaste,a školjke su orođiđi, a dobro znate šta se nalazi u onin speciale- bisernicama.
oooooo bem ti patka i u patiku patke patkina patka, dok sad ja jopeta skopčan kako vo šljakenzi tribat će vrimena,mislin sa uplovljavanjen slikic,al dobro ,skontat ću već.
daklem; 6 godin puta 12 miseci ,dana ,sati plovamo o domeeeee,slatki moj prilipi domeeee moj,a ovi mrduljaši postali ste i ostali ne dil nego cili meni mene sviduboko ,priduboko .
jedanput je Veliki reka kad se stvarala Plava bajka ; ebate Gali ne znan da jel iko ikad na blogcu napisa vako neš,eeeee da san znala dokle će doplovat ista,mejbi bi i odustala od nje, al e baš neeeeeeeeeeeeećuuuuu!!!!
jeste me čuli? jeste!razumili?jeste!
ste vidli da i kad me nema u momen špiljcu da san u njemu uvik,uvik a Vi svi skupa s menon.
svaki od vas dobit će od mene svoj darak samo da smislin kako da i kojin putima doplovaju do vas Vaši likovi onako kako vas sve do jednoga na kupu i ponaosob nosin u srcu,a sada ste ovikovičeni za sva vrimena makar knjigica nikad ne ugledala svitlo dana.
toliko za sad nabrzoplovakanja sve vas puno puno volin a zahvale ....ajmeee koliko svima i Rijeci ,Puli, Zadru,Šibeniku,Osijeku, Pločama,Opuzenu, Vinkovcima, Varaždinu , Zagrebu, Beogradu,Dubrovniku, Tivtu.....ajme ko će sve nabrojit sad...zvali ste, sms-ove slali ,neki i paketoplovake ,bate , znate kako se sad osijećan; ko Kolumbus kad je "Pinton" doplova znamo di i ondak ...uf
Auroraisa belissima moja ,kad je od tebe dopllova paket,aj dobro iznenadilo me samo tako,al kad je dooturate ruksako,eee onda san umalo opala ki svića;prvo san mislila da se zalipija o beton jerbo nisan ga mogla odlipit od istog,onda san promislila; a srca ti jel ovo ova kamenja nakrcala unutra?;)) no , dobro, neću ti reć koga san ulovila na parangal da ga otplova već do di triba,al otplova i samo srcen mogu ti reć šta triba reć.
znan da sad zbrde zdole plovan al triban što brže pa da ne zaboravovivitis me ne učopi da telegrafoplovski snervan;
GONZO, El DIABLO, MATANE NUŠIN-prvo vas tri " dive" nisan zaboravila,nisan mogla van čestitat kad je tribalo zato evo sada; za vaše rođendane sve najlipše što se samo srcen poželit može želin van, niš više i niš manje odo toga i naravski da darci čekaju vas dva tikveše ,jerbo je Gonzo dobila svoga...konačno.
"...i zato živiš u pjesmi i slici
svakoj
što izvire iz mene
i bivaš svjetlost
a ne samo igra
tek prolazne sjene
U nemiru nježnom
na način čudan
ne znajuć ni sam
dal pospan il budan....."
"Titraj svitanja" ;autor ; JERE
> Samoj sebi utočište budi
Ne prosuđuj,
Ne odlučuj,
oprost si ponudi
kao barka koju nosi uzavrelo more
i na valima vanjštine iscrtava bore
koje će bonaca uzdignute svijesti
mirnoćom svojom zauvijek zamesti
U dubinama će samo učenje cvasti
a duša će tvoja rasti i rasti
U nutrini tvojoj utočište čeka
odmor koji nudi od života rijeka
malena pećina tvoja mirna luka
uvijek kad osjetiš da zaglušuje te buka
kormilom svojim tad smjer odaberi
primiri, utihni,
sve misli saberi
i svjetlosnim sidrom
ostavi tišinu
biserom sa dna nagradi nutrinu.
Zahvali utočištu, Oceanu cijelom
mirno zaplovi pučinom bijelom.
U ovoj gužvi, ovoj stisci bez roda i bez odgajatelja, bila sam sama,
a moji vrisci, svi, nose pečat mojih želja.
I svakim stihom, i svakim zvukom,
dio sam svoje duše dala
i gađala sam lakim lukom
i gađala sam gdje sam znala i neznala.
Ako se mene pita
I po suncu i po kiši,
Kad zaspem i u javi,
Kad god se sjetiš - piši...
Ludo smo vrijeme prošli
Normativ za sreću je smijeh.
Makar ponekad počinili
I poneki namjerni grijeh.
Evo se godine nižu.
Nadam se da su pred nama.
Bez tebe ja sam život,
Zapravo živjela sama.
Krojači sudbine mi smo
Zvijezde sljedimo smjelo.
Noćas ću obući pogled,
Ti večernje odijelo.
Sad pročitaj svaku strofu
Prva slova što tvore!?
Oduvijek mislim da Ti si
Duboko plavo more...
autor; Sewen
Školjka
Skupljene su u njoj tajne
što ih šapću morske vlati
a u njene usne sjajne
sve ljepote mogu stati
Sve što živi u daljini
nepoznati neki život
sve što traje il' se čini
nekad lijepo, nekad krivo
Školjka mi priča, lijepo mi priča
školjka mi priča, tiho mi priča
Sva rođenja i sve smrti
ona nježno prima u se
stari svijet dok struja vrti
tajne joj ljepotu bruse
Primaknem li svome uhu
njenu tvrdu, rahlu koru
premda žedna i na suhu
o samoći ili o moru
Kad su glasni, kad nas plaše
razgovori pred oluju
ona sve to čudno paše
sve to njene uši čuju
I o brodu i o dragom
što ih skriše noći plave
što ih nekom hladnom snagom
vječno njišu morske trave
I u hladnom tom pejzažu
njen je sedef poput hrama
gdje se čudna svjetla slažu
a izbija samo tama
Njezin biser sja se dugom
i treperi poput rose
o životu vječnom, dugom
dok joj more plete kose.
