Naiskrenije, kad sam čuo drugo jutro, lagano mamuran, dok smo ispijali kavu, da smo večer prije jeli bikova jaja, glas mi je postao tanji, piskutaviji, a osjetio sam i neku bol u predjelu međunožja. Ali najbolje da se vratim na početak i ispričam, ustvari napišem što se događalo večer prije.
Nakon niza novogodišnjih dočeka kod prijatelja ili kod nas, odlučili smo se da 2004.godinu dočekamo u restaurantu hotela „Mance“ u Brodu na Kupi. Rezervirali stol za nas šest osoba ali samo sa četiri stolice, za Arijanu, Mariju, Renatu (mala R) i Pepa, jer smo nas dvojica (Damir i ja) imali svoje sjedeće mjesto (invalidska kolica). Noć je bila topla (za jednu zimsku noć) i bilo je lijepo prošetati do restauranta koji je po našem dolasku bio skoro pa pun. Smjestili smo se za stol i uvidjelida smo ne tako daleko od muzike, koja nije baš oduševljavala svojim izvedbama pjesama u novogodišnjoj noći, dok su decibeli koji su izlazili iz zvučnika bili približno kao na koncertu hard rock – metal grupe Rammstein.
Naručili smo vino, Malvaziju, koja je odlično pristajala uz sva jela kojima su nas obasipali tokom večeri. Bilo je tu specijaliteta od divljači, salame, pršut, dok smo za glavno jelo, zahvaljujući poznanstvu sa vlasnikom, mogli birati iz vrlo bogatog menija. Nakon promišljanja cure su se odlučile za ukusnu janjetinu, reš pečenu, dok smo se mi dečki odlučili za saltimboccu romanu (teleći file umotan u pršut), uz obilje priloga i salata. Saltimbocca je bila meka, sočna, ukusna, a želudac kao da je govorio: „Neznam šta to jedeš jer nemam oči, ali samo šalji dalje jer je to što stiže, odlično“. I tako smo uživali u delicijama ni ne sluteći da smo umjesto telećeg filea jeli bikova jaja, ali ukusna bikova jaja (bol). Naravno, bilo je tu plesa, ooo još kakvog plesa, jer sve te delicije što smo pojeli, sve je to trebalo potrošiti. Mrdalo se guzama, glavama, ramenima, dok su neki balansirali na zadnjim kotačima od kolica (to nisam bio ja). Vjerujem da bi nam bilo još ljepše i ugodnije, da bi se zadržali u restaurantu još duže da je muzika bila bila tiša, pa smo se oko 3 ujutro odkotrljali do kuće gdje smo nastavili druženje do ranih jutarnjih sat.
Hvala ekipi hotela „Mance“ na delicijama u kojima uživali, a posebno na bikovim jajima, koje vjerujem da ne bih imao prilike probati, da ih nisam probao tu večer.
Oznake: hotel Mance, bikova jaja
