TUNEL II
|
27.05.2009 Tunel II ... Kome vjerovati ako ne svome anđelu čuvaru, makar i u ženskom obličju ... -Prepusti se, ja te vodim, šaptala mislima u njegovim mislima ... Jarko osvijetljeni mrak vakuma gromko je odzvanjao tišinom ... Smješkala mu se blago s razumijevanjem, nježno i posprdno, a očaravajuće ... Bez navale adrenalina, mirno, ne dišući, ne pulsirajući, plutao je jureći kroz tunel, pokušavao dostići nedostižni kraj sužavajuće cijevi ... Očima je tražio svoje ime u strelovitom nizu poznatih i nepoznatih imena, ispisanih na cisternama, šleperima, zaštitnim ogradama i kojekakvim drugim preprekama ... ... Osjećao je njenu ruku u mislima na svom ramenu, njen "jesam li ti rekla" osmjeh pristiskao je njegovo srednje uho ne dopuštajući bilo kakav poremećaj u ravnoteži pri brzini misli ... PROPAN BUTAN - pisalo je ispod njegovog imena na cisterni tužno ostavljenoj na zaustavnoj traci života, izvan misaono iracionalnog tunela, čekajući neko drugo vrijeme u nekom drugom krugu .... Racio, iznenada probuđen, zapljusnuo je stijenke tunela golemom količinom adrenalina, srce je kao avionski kotač zaškripalo pokrećući se na maksimalnoj brzini ... "Dragi, pusa ti, odlazim ti sada" ... 241 ... brzina na kojoj je brojčanik na trenutak zastao, da bi mu se omogućilo fotografski spremiti sliku čarobnih brojki u pamćenje ... Znate li kako je putovati svemirom? Mogao se lako naviknuti na beskrajni mir tunela čiji neuhvatljivi kraj stvara ovisnost ... "Dragi, ne kockaj dok te ljubav ide" ... dobacila mu je misao uz zvonki smijeh, "od svega te mogu zaštititi osim od tebe samog" ... Po prvi puta je stvarno čuo smijeh anđela čuvara ... |
