Čovjek koji nije pripadao nigdje II
|
23.02.2009 Čovjek koji nije pripadao nigdje II Od prvog susreta nije se mogao odvojiti od pjesme ... od prvog susreta nije mogao razdvojiti nju i pjesmu ... možda je ona bila pjesma ... ona je bila njegov Hotel California "There she stood in the doorway; I heard the mission bell" Gledao ju je kako izlazi iz otvora prepunog svijetla, Spušta se niz nekoliko stuba. Prelazi razdaljinu čvrstim sigurnim korakom, Prvi puta je vidi, a pozna je stoljećima, "And I was thinking to myself, this could be heaven or this could be hell" I znao je da to je to .... Znao je da to nema budućnost Mali bijeli sa krilima vrištao je -Idi kući, idi dok ti nije kasno Dok je onaj crveni sa desne strane pjevušio "Welcome to the hotel california Such a lovely place Such a lovely face" Zašto razum skoro uvijek popušta pred srcem? Zar je to način kako se branimo od boli ... Boli koja nas čeka čak i na kraju ovog puta, Srcem odabranog Zašto čovjek znajući da ga čeka isto, Ne odabere kraći jednostavniji put da ga boli, Da bol prođe i da može krenuti dalje ... "Last thing I remember, I was Running for the door I had to find the passage back To the place I was before" Ne, mazohisti po defaultu, Odabiremo duži kompliciraniji put, Sve u nadi da ovoga puta neće biti Kao bezbroj puta prije, Kao što smo se nadali i svaki puta prije toga, Bezbroj puta ... "Relax, said the night man, We are programmed to receive. You can checkout any time you like, But you can never leave!" Uvijek iz svakog novog ljubavnog okršaja Izlazimo bogatiji za jedan novi osjećaj, Jedan novi ali i dva stara ... "And still those voices are calling from far away, Wake you up in the middle of the night Just to hear them say... " Ovoga puta je ono pravo ... Ovoga puta potrajati će ... Ovoga puta ... samo ovoga puta ... Osjećaj koji se odavno izgubio ... Osjećaj za koji si mislio da se neće nikad više ponoviti, Osjećaj kad umireš dok si s njom, Osjećaj kad umireš dok odlazi od tebe, Osjećaj da si umro jer nije uz tebe, Osjećaj da ćeš umrijeti zbog nje .. "This could be heaven or this could be hell Then she lit up a candle and she showed me the way There were voices down the corridor, I thought I heard them say..." |
