I pogleda zvijer
lice ljepotice...
I ljepotica mu
umiri ruku.
I od toga dana
bijaše kao mrtav.
(iz filma: King KONG)
__________
Ljubav.
Možeš biti
najpametnija u svemiru...
no poletiš li
brodom koji ne voliš...
zbacit će te
bez imalo sumnje.
Ljubav ga drži gore
kad treba pasti...
i kaže ti da ga boli
prije nego zajeca.
Čini ga domom.
...dajte mi ruke da dotaknem ukrase koji vise u obližnjoj ulici... tako su obli i smiješe mi se... lagano se poigravaju na dnevnom vjetru... noću privlače pažnju umornih prolaznika... tvoji su... padaju niz pravilne obline... skupljam ih... oblikujem cjelinu... ponovno ih stavljam da vise...
...stvari su izmakle kontroli... počele su biti tamo gdje nikad nisu bile... micale su se... pogled su mi zaklanjale... nisam ih mogao dohvatiti... umiriti... vratiti na staro mjesto... umorio sam se... sad su na drugom mjestu... pravom mjestu...
...ovako zaneseni pokrećemo zaustavljene... oslikanost i reljefi su po našem ukusu... šteta što se ne vide svi odjednom... no pružamo si trenutno zadovoljstvo... i to nas drži... prati, pokreće... pruženog pogleda, držimo ih čvrsto, približavajući ih usnama... na kraju ne znamo što ćemo s njima... i mi ćemo stati...
...čišćenje je vrijeme proteklo u otklanjaju nečega... čistimo stvari, prostore, ljude, misli... kad i kako odlučujemo sami... stignemo li sve?.. ili se stalno vraćamo na početak... tako da nam nešto "sjaji", a nešto stoji u zaboravu... sebe lako čistimo, barem dio... onaj opipljivi... ono što nam je u glavi nikada nećemo očistiti...