I pogleda zvijer
lice ljepotice...
I ljepotica mu
umiri ruku.
I od toga dana
bijaše kao mrtav.
(iz filma: King KONG)
__________
Ljubav.
Možeš biti
najpametnija u svemiru...
no poletiš li
brodom koji ne voliš...
zbacit će te
bez imalo sumnje.
Ljubav ga drži gore
kad treba pasti...
i kaže ti da ga boli
prije nego zajeca.
Čini ga domom.
...umorne sjene kreću se platformom... nisam ni vjerovao da ovdje može postojati magla... lagano izvadih cigaretu, zapalih i svoj dim pridružih već ustaljenoj nevjerici... isprepleteni zvukovi nerazjašnjenih lica privlače mi pažnju... možda mi pomognu... već dugo sam na slijepom tragu... da bar ova magla hoće ulično svjetlo pokazati... i sjene uobličiti... da ih mogu uhvatiti... i okončati ovaj slučaj...
...nastali nakon čaše vina.... zar se sjećamo... pričaju nam, ali mi nikad ne pitamo... zaokupljeni sobom postajemo tragači... umorni lovci svoje sudbine... lakše je u paru... okružiti, smanjiti prostor, uzeti... i ponovno ostajemo izloženi... zatvoreni, ipak sretni ponekad... i što imamo: "par godina za nas"... i sve zbog čaše vina...
...nekako krenuh ulicom i sjetih se kako je to bilo nekad na zemlji... tragove je sunce pokazivalo... znao sam ići za njima... ova platforma koju je davno naselio jedan grad već davno pluta prostranstvima svemira... nada se da će ponovno naći mjesto... i njeni ljudi vješto stvaraju dan i noć, zemlju i sunce, vodu... i uredno idu na sanjanje iako dan i noć odavno ne postoji... nekako krenuh lažnom ulicom...
...da li vam ponekad prostruji neka toplina kroz glavu... u očima lagano valovi zaplešu, i imate potrebu da ustanete, prošećete, napravite nesvakodnevni pokret... tijelo u gibanje zmije pretvorite, kao da klizite prema gore... želite da trenutak vječno traje... ne, niste se oteli zagrljaju voljene osobe... ono što čujete je "samo" glazba...