srijeda, 07.01.2015.
Neki dan sam vidjela super fotku knjige "1000 Zašto, 1000 Zato", sa naslovom "Ovo je bio moj google". Vratilo me to u vrijeme kada si za referat, esej ili bilo koji drugi obrazovni zadatak morao otići u knjižnicu i zatrpati se knjigama. Bi li se današnji klinci snašli u tom zadatku? Drago mi je što poznajem taj proces, iako ga zbog interneta više ne prakticiram. Da, praktičnije je ostati u svojoj kući i jednim klikom miša imati svijet i informacije na dlanu. Internet nam se u potpunosti uvukao u život. Naravno, nisam jedna od onih koja ne voli ili osuđuje tehnologiju, ali imam osjećaj da smo se zbog nje uljenili i umislili. Sigurno se i vama masu puta dogodilo da sa ekipom na kavi vodite raspravu kako se zove neki glumac, koja je naslovna pjesma nekog albuma, tko je autor nekog djela, koja su antička, a koja nova svjetska čuda. U toj situaciji uvijek vam netko spriječi dodatno naprezanje mozga, jer je već na internetu i sa zadovoljnim smiješkom čita točne odgovore.
Iako me ljute takve situacije i sama sam pri donošenju odluke o proizvodnji kozmetike, točnije sapuna, posegnula za internetom. Gotovo dva mjeseca čitala sam sve o procesima proizvodnje, materijalima, važnosti ulja, opremi. Nakon niza članaka, video radionica i ostalih gluposti, uvjerila sam sama sebe kako sve znam i kako je izraditi sapun totalno jednostavno. Bahato samopouzdana našla sam trgovine u RH koje u svom asortimanu imaju ono što mi treba, naručila baze i ulja i krenula u proizvodnju. O joj! Koje kardinalne greške sam radila. Jedna od dražih mi je ona kada u posudu na štednjaku nisam ulila vodu, pa se glicerin topio doslovno na paleži, a ne na pari. Teta na youtube-u iz moje video radionice savjetovala je određenu količinu ulja, koju sam i ja primjenila, ali njezin je sapun gramažom bio duplo veći neko moj. Kalupe treba samo malo poprskati medicinskim alkoholom, a ne utopit ih u isti. Suhe biljke mogu ići u glicerin, ali ne vreli. I tako dalje! Popis zajeba se nastavlja. Silno bespuće interneta prikazalo mi je taj proces toliko jednostavnim da mi je gotovo bilo nemoguće da mi sapun ne uspije. Ne moraš biti mudrac kako bi shvatio koliko se teorija i praksa razlikuje, kao i gledanje od samog rada. Brzo me popustilo dječje uvjerenje kako sve znam. Lekciju sam naučila...nisam najpametnija i najsposobnija osoba na svijetu, a internet nije najbolji izvor znanja. Da potreban nam je i daleko od toga da ga nema ja danas ne bih mogla naručivati materijal iz Britanije ili kalupe iz Nizozemske, dodatno učiti o uljima, no za naučeno o proizvodnji sapuna su ipak bile važnije moje ruke, logičnost, puno sati rada i strpljivost. Zbog toga dragi moji kreativci neočajavajte ukoliko vam nešto ne uspije. Bude s vremenom!
Ovo su neki od mojih prvih sapuna...
a ovo radim danas!
