day after tomorrow...
|
Imao sam namjeru pisati o velikoj krizi europske unije i zašto ta kriza nije kriza i zašto oni nas trebaju jednako toliko koliko i mi njih. No u ovome času nemam energije da se raspišem o tome. Druga stvar koja se dogodila je najavljeni rebalans proračuna koji po teletekstu neće biti veći od jedne milijarde kuna. Dvije stvari koje me brinu oko toga (ne govoreći o tome kako je sve to skupa smiješno i besmisleno) su činjenica kako se o rebalansu proračuna dogovaralo u središnjici HDZa a ne u zgradi vlade (sjećate li se vremena kada su se sve bitne odluke donosile na mjestima koja za to nisu predviđena), no još gore od toga je to što niti ovaj puta rebalans proračuna uopće ne dotiče rashodovnu stranu nego samo prihodovnu. To ukratko znači da će se postrožiti ne znam što, da će se uvesti imovinske kartice, da će se vjerojatno dignuti neki nameti - no ništa se neće dogoditi sa rastrošnim proračunskim korisnicima kojih ima previše, koji troše novce kao pijani milijarderi (trebalo je pisati milijunaši no upgradeao sam ih na milijardere). Tek kada se netko krene obračunati s tom birokracijom koja se u principu vuće još iz SFRJa i koja je postala sama sebi svrhom ne poštujući previše političare koji su ionako u četverogodišnjem prolazu - dakle tek tada se može očekivati neki napredak. Probao sam danas tijekom šetnje pozbrajati koliko mi imamo zaposlenih na trošak državnog proračuna pa sam došao do nekih 200-250.000 ljudi; što znači da otprilike 1/6 svih zaposlenih u državi troši ukupno polovicu državnog proračuna (naravno tu su i kapitalne investicije, penzioneri, zdravstvo i školstvo i koješta drugo). Bilo kako bilo, ovaj rebalans će biti kozmetičke prirode, miješanje karata kako bi se dobilo na vremenu - a nijedan stvarni problem se neće niti načeti. |
