pope-pourri...
|
Glede naslova, mogu samo ponoviti ono što je Jon Stewart rekao "There is only so much you can do with word pope". Jučer sam imao jednu diskusiju nakon koje je ispalo da sam razočaran izborom pape što u principu nije točno. Čini se kako je proces glasanja bio vrlo jednostavan i kratak jer se u samom početku shvatilo kako Ratzinger ima stabilnu većinu i kako nema smisla previše otezati za nešto što će najkasnije u 33 glasanju (onom u kojem treba natpolovićna većina) biti realnost. Ratzinger je bavarac, nijemac i sklom hrvatima i to će s političke strane sigurno biti dobra vijest za nas. Što se tiče papinskog posla, moj je stav da nam treba liberalniji papa, no ne u smislu da dozvoli sve i svašta što se spominjalo zadnjih dana, nego da za početak prepozna da "problem" postoji, tj. da postoje kondomi, umjetna začeća, ljudi koji možda ne preferiraju suprotni spol ili svećenici koji bi se rado želili. Cijela poanta vjere i vjerovanja tj. Crkve kao takve je da prepozna probleme i onda se protiv njih bori na svoj način. Ukratko, nemam ništa protiv da se Crkva bori protiv svih ovih gore navedenih "problema" no za početak mora na službenoj razini postojati svijest da se tako nešto događa i da je dijalog nužan. Iako se to možda ne čini dramatičnim, to je prvi korak prema promjeni stanja koje će se desiti u nekom vremenskom roku (koje u crkvenim terminima može trajati desetljećima). Papa koji je rokere u nekom času nazvao ološem ili nekom sličnom formulacijom (dok je papa istovremeno primio U2 u više od jednog navrata), a homoseksualce bolesnicima (neovisno o medicinskom stanovištu) ne obećava nužnu toleranciju i razumijevanje koje nam je potrebno. Što se tiče stava opisanog u enciklici iz 2000 (ili 2001) u kojoj se katolička vjera proglašava jedinom čuvaricom vjere; mislim da je to skroz OK budući da svaka religija tvrdi to isto - no ključ je da ljudi iz tih zajednica s vremena na vrijeme sjednu zajedno i porazgovaraju o stvarima u kojima se slažu - jer ako malo pogledate i židove, pravoslavce, katolike, protestante (i sve varijacije na temu), muslimane, budiste i koje sve religije možete nabrojati (sjeća li se netko indijanaca na ekumenskom skupu kojeg je papa ivan pavao 2 organizirao prije petnaestak-dvadesetak godina) tada skužite kako su mnoge teme i načela svima nama zajednička, a razlikujemo se najčešće u onom "administrativnom" dijelu crkve tj. tko je kome šef i kako ide hijerarhija. Osnova svaka (imalo suvisle) religije je da ljudi budu dobri jedni prema drugima, i razumijevanje tog pojma je ključno za međusobni dijalog i to bi svima skupa trebao biti jedini cilj - u današnjem svijetu teško je očekivati da će bilo tko vizuelizirati boga kao dedicu s bradom na tronu u nekom oblaku kako s pozornošću Michelangelova Mislioca gleda na ekipu dolje i petlja se u ljudske poslove. |
