day after tomorrow...
|
Danas popodne unutar jednih od specijalnih vijesti koje su se mogle gledati na praktički svim tv kanalima gost emisije je bio jedan od svećenika koji je ujedno i novinar/urednik jedinog hrvatskog katoličkog tjednika. U svojih nekoliko rečenica rekao je (između ostaloga) kako je praćenje papinog stanja posljednjih dana neukusno i neprimjereno. Mislim da to nije tako. Jedno od najvećih dostignuća sada već preminulog pape bilo je otvaranje medija. Crkva kao iznimno troma, stara, tradicionalna i staromodna organizacija oduvijek ima problema s medijima budući da su upravo mediji preuzeli ulogu informiranja javnosti koju je sve do negdje infiltracije radija i televizije radila Crkva. Taj gubitak centralne uloge nikako nisu uspjeli povratiti (ili se od njega oporaviti), no nisu niti uspjeli razumjeti koja je uloga medija u životu današnjeg čovjeka (bio on vjernik ili ne). Stoga ovakvi stavovi ne čude iako su zastarjeli i totalno pogrešni; jer se Crkva danas mora gurati i "prodavati" svoju poruku na isti način kako to rade i sportske kladionice, proizvođači deterđenta ili telekom kompanije - ovo naravno zvuči iznimno grubo, no činjenica je da ako želite ljudima poslati poruku onda je morate primjereno zapakirati i prezentirati i u tome smislu religija nije nikakva iznimka neovisno o ogromnom značaju koje vjerovanje (ili nedostatak istoga) zauzima u našim životima. Papa je na svojim putovanjima uvijek privlačio ne samo ogromne brojeve hodočasnika, nego i medije koji su ga neprekidno pratili; štoviše, papa je bio osoba koja je u najpozitivnijem smislu te rijeći uspješno manipulirao medijima iskoristivši ih za slanje vlastite poruke - što je vještina (i nasušna potreba) koja nažalost nije ušla u srž Crkve niti nakon 26 godina njegovog stolovanja Vatikanom. Čini mi se kako je praćenje njegova umiranja u posljednjih nekoliko dana u stvari posljednja poruka koju je papa htio poslati, a ta bi mogla biti da kako društvo u kojem danas živimo žuri iz dana u dan (kao da nema sutra) i gubi iz perspektive važne stvari kao što je primjerice smrt (i prelazak u neko drugo stanje vjerovali u njega ili ne). Posljednja tri dana i čin umiranja jedne velike i moralno neupitne osobe koja će očigledno biti zabilježena kao jedna od rijetkih neospornih pozitivaca dvadesetog stoljeća iz tog je razloga posljednja poslanica koju je papa poslao vjernicima; nadam se da će svatko od nas pojedinačno ali i Crkva u cjelini izvući iz toga pouku i uz malo sreće doći do kvalitetnijeg zaključka nego svećenik s početka ovoga posta. |
