zašto izdaje nikada ne uspijevaju...
|
Izdaje nikada ne uspijevaju zato što ako uspiju onda ih nitko ne zove izdajom. Isto tako Hebrang je uredno odradio jučer informaciju o tome kako Žužul neće patiti jer je uskok, pravobraniteljstvo ili koja već institucija ustanovila da nije bilo povreda zakona te da nema nikakvih konkretnih dokaza o umješanosti Žužula u cijelu priču s Imostrojem. (što je čudno da to čujemo od Hebranga jer je on baš prije nekoliko dana smijenio neku ekipu zbog sukoba interesa za koje nije bilo ništa više ili manje dokaza od ovog konkretnog slučaja) Prva stvar koja mi je zapela za oko su konkretni dokazi jer dokaza je ili bilo ili ih nije bilo, ovakva formulacija daje naslutiti kako je nečega ipak bilo. Druga stvar koja mi je zapela za oko je to kako je izvještaj pokazao kako nije bilo nezakonitih radnji - no tu nema iznenađenja, ako postoji ovlast vlade da otpiše nekome dug i ako je glasanje o tome bilo izvedeno uz odgovarajući kvorum i u odgovarajućoj formi naravno da nije bilo kršenja zakona, no to je i cijela poanta priče budući da je jedna osoba imala mogućnost utjecati da se predmet pojavi pred vladom te da takav zaključak vlada prihvati ili ne. Vlada na svojim sjednicama donosi stotine takvih i njima sličnih odluka i čim je prijedlog došao pred vladu on se u principu usvaja uz malo ili ništa rasprave, tako da je sva šansa kako dični ministri i ministrice nisu niti znali za što to točno glasaju jer je to čisti administrativni potez (s vrlo političkim posljedicama). Osim toga, odvjetništvo je ispitivalo okolnosti stečaja i njegovo provođenje a ne povezanost aktera priče; što su kruške i jabuke u najmanjem slučaju. No, iz američkih odvjetničkih sapunica mislim da svatko do sada zna da se prilikom kriminalnog suđenja mora dokazati krivnja "beyond reasonable doubt", dakle morate biti sigurni da je netko nešto doista i učinio. U građanskoj parnici je situacija totalno drugačija i ovdje je i "circumstantial evidence" sasvim OK. Kao što je navela Aleksandra Kolarić u svojoj kolumni na Iskonu, Žužula su ulovili s prstima u pekmezu - možda nema elemenata krivičnog djela, no sasvim sigurno je zapanjujući slijed okolnosti koji bi u nekoj građanskoj parnici sasvim sigurno imao težine - no čak i kada bi takva parnica propala u ovom konkretnom slučaju govorimo o političkoj odgovornosti koja je sasvim treća kategorija te je sama po sebi totalno subjektivna. Sanaderu i vladi je možda Žužul važan iz ovog ili onog razloga (iako smatram da je sramota da čovjek s takvim izgovorom engleskog uopće ima putovnicu) te vjerojatno misle da si mogu dozvoliti da se bave tim problemom umjesto problemima države, a vjerojatno očekuju i odgovarajuću podršku sabora u nadolazećem izglasavanju povjerenja. Politika je prljava igra kod koje je samo vrh sante vidljiv, bojim se da smo u Žužulovom slučaju zagrebli samo vidljivi i ne tako bitan dio. to be continued... |
