nagrada za (ne)rad
|
Jedna od često spominjanih "nepravdi" su i visoka primanja naših zastupnika, ministara i ostalih "dužnosnika". Krenuo sam nešto pisati o tome, no tema je prilično komplicirana pa da pojednostavim napisao bih samo zaključak (koji je u suprotnosti sa općim stavom o plaćama dužnosnika). Zaključak ukratko glasi da predstavnici koji su izabrani na izborima a "obnašaju" dužnosti u zastupničkom domu ili izvršnoj vlasti moraju biti plaćeni ovisno o razini svoje odgovornosti. Situacija je ovdje ista kao i u nekoj privatnoj tvrtci, ako želite imati kvalitetni vodeći kadar onda te ljude morate i platiti. Ljudi koji imaju sposobnosti obavljati svoj posao kvalitetno za to moraju biti i primjereno plaćeni, jer će inače biti besmisleno očekivati da će neki potencijalni super-sposobni ministar uopće prihvatiti se te funkcije ako njegov rad neće biti vrednovan na primjeren način. BDP naše države iznosi cca. 180-200 milijardi kuna i da li neki ministar, tajnik ili zastupnik ima plaću 10 ili 20 tisuća kuna totalno je irelevantno s pozicije novca, a ta razlika može biti ona koja će ga stimulirati da prihvati taj posao ili ga odbije. Zamislite fiktivnog idealnog saborskog zastupnika koji ima mogućnost postati zastupnik sa 4.000kn netto plaće ili posao u privatnoj tvrtci koja će njego rad vrednovati? Saborskih (također fiktivnih) 4.000kn prihvatio bi se samo idealist, a takvi su (što bi ameri rekli) "in short supply". Posao mora biti plaćen sukladno svojoj odgovornosti i to jednostavno tako mora biti. Iskreno rečeno, postoji nekolicina zastupnika u našem sadašnjem parlamentu koji svoj posao odrađuju kvalitetno i savjesno - nažalost ne dolaze uvijek do izražaja niti njihove riječi dobiju na težini koju zaslužuju ali što je tu je. Demokracija je proces a ne cilj, a mi smo tek krenuli. Drugi par rukava je naš izborni proces, stanje uma naših birača i političkih stranaka; što bi rekao Krleža "Zgubil sam se v megli pomrčine". |
