|
...Zasto smo mi bas
od sudbine prognani
kad ljubavi smo tako jako odani,
sada smo ja na jugu ti na sjeveru.
moj šećeru...
---------------------------------------
ovo je blog posvećen mojoj ljubavi...jednom, jedinom & neponovljivom Gaby-ju... kojeg volin najviše na svitu... koji je najbolji momak kakvog se samo poželit može... moya ljubaw uvijek & zauwijek... 4ever&ever
…i opet se vraća onaj osjećaj…
...ona čežnja…
...ona želja da si tu…
da te uhvatim za ruku
i ne pustim nikad više...
...blizina je ime na usnama
kad tijela ne mogu bliže,
i slike u mojim rukama
kada me sjećanje stiže...
...blizina je kad nisi tu,
a živiš u meni
i lice ti ne vidim
al srcem zemlju okreni..
Milion puta cu ti ponoviti
nesto sto najvise volis da cujes
"volim te"
Volim te, sreco moja
volim te, zivote moj
I sve dok disem voljet cu te
i bit cu samo tvoja
a ti ostani takav kakav si
ljubavi moja....
život moj ne volim ko tebe ja
život moj bez tebe samo
stvar je prolazna
bez tebe
se na mom dlanu ne vidi
život moj
i zato NIKAD NE IDI....
CuRa i deČko voZe se na moToru i dEčKo voZi jaKo brZo....
''MoLim te, uSpoRi'' kaŽe mu cuRa....
''Ne, ovaKo je zaBavniJe!'' odGovOri joJ deČko....
''MoLim tE...!!''
''PrVo mi reCi da mE voLiš...'' zAtraŽi deČko....
''ZnAš da tE voLim...'' kaŽe mu oNa.....
''ZagRli mE ČvRstO..!!!''
Ona gA zagRli, a on joj kaŽe: ''SaDa skiNi moJu kaCigu i sTavi ju sEbi, jeR mene žuLja...'' i oNa to napRavi...
SuTraDan su noviNe piSale o traGičnoJ nEsreĆi koJa se dogoDila jeR je moTor sLetio s ceStE...VoZač je na mJesTu ostao mRtav...dJevojKa je preŽivjeLa...
A što sE zaPraVo doGodiLo?
DeČkO je u voŽnji sHvaTio da su koČnicE otkaZaLe...i da će doŽivjeTi neSreĆu....poŽeLio je poSljedNji put od nje čuti riječi:˝volim te˝...i posLjeDnji puT osJetiTit njEziN zAgrLjaj....
A oNda joJ je dao svoJu kaCigu jeR je ZnaO Da Će JediNo TaKo PreŽivJeti... voLio ju je viŠe od SvoG ŽivoTa...
Ljubavi nisi prvi u mome životu,nisi prvi koga sam srela,al ćeš vječno ostati u mome srcu jer sam te ludo zavoljela....
Jednoga dana prestat cu disati,moje ce srce prestati kucati,prekrsit cu neka pravila i ponekad lagati
al ovo ti mogu obecati ZAUVJEK CU TE VOLJETI.
...zajedno gradimo svijet u kojem se nijedna misao neće izgubiti
i u kojem se pamti samo najljepše...
zato gdje god bio,
zatvori oči, otvori srce,
i znaj da te VOLIM!!!
AKo Me OsTaWiŠ...
Samo jednom ljubav pokuca na vrata,
Da te rani čeznjom i gorčinom,
Da te vodi ko pticu bez jata,
Da te tješi vinom....
Samo jednom ljubav pokuca na vrata,
Da ti pruži snove i ljepotu,
Da ti stavi okove od zlata,
JEDNOM U ŽIVOTUUU...
Ako me ostaviš, kad pozeliš kraj,
I nebo će plakati, izgubit će sjaj.
Ako me ostaviš, ne ruši drugo sve,
Pusti da vjerujem da voljela si me.
Blizina je kad nekog izgubiš
a duše se pronađu same
i sjaj u mojim očima
kada mi spustiš glavu na rame....
dok te nisam znala
moj je ziwot bi0 pun sanjarenja,
a sad s t0b0m maštam, kažeš
mi sm0 ista Generacija
i još r0maNtična...
kulminacija, samo ti i ja
dok me u snu slijediš
meni nije jasno sto se događa
...Ali kad mi priđeš
dobro znam što
znače ta šaputanja..
Ova ljubav je jača od svih
ovi ljudi ne podnose nas
mi smo sami daleko od njih
gubim glavu, zaustavljam dah...
osjećam to, osjećam to,
osjećam tooo...
(samo ti & ja)
"
AnĐeLe moj, ljubawi moja...
još samo 7 dana... i napokon ću bit u tvom zagrljaju...
kako samo mrzim ovu daljinu...
swaku noć prije sna mislim kako bi bilo da smo samo malo bliže...
volim te jako puno, znaš to...
znam da i ti mene voliš i da si iskren,
jer ti si takav, osoba koja se samo jednom u zivotu pronalazi...
a ja sam tako sretna što sam te pronašla...
sjećaš se te večeri, kada sam prvi put vidjela tebe...
jos te nisam ni susrela anđele, odma sam osjetila nevolje,
i osvrcem se oko sebe,naizgled mirna,a u sebi gorim...
i tada uhvatim pogled tvojih ociju punih sjaja i neke topline...
..ali te oke su bile tuzne
... ne, nisam mogla to ne primjetit...
kad si mi pruzio ruku i rekao "ja sam Gabrijel",
samo sam lagano protrnula,
i kao da je swe nestalo tog trena, pod svijetlima Pinte
kao da smo sami na svijetu, ja & ti...
znam, to je bilo to... neka žica, kemija-whatever, LjuBav...
i svaki naš pogled bez riječi je govorio,
i svaki tvoj pokret pobudio bi u meni strah
"sta ako sada ode i nikad ga više ne vidim..."
...i hwalim dan kad je čowik izmislija mobitel,
kad si mi anđele gurnuo tu sprawicu u ruke i ja čitam "možemo li razmjeniti brojeve ako nisi zauzeta..."
...ja weć swa drhtim, zapisujem svoj broj...
čekam tvoj...
a ti se sav izgubio, naglo zacrvenio, pa pogledaš mene, pa mob...
ne možeš se sjetit broja... ja se smijem... gledam te milo,
poput djeteta si... tako sladak i neiskvaren...
pozdravljam te na rastanku, čvrsti zagrljaj,
da mogu vratila bi vrijeme i zaustavila taj trenutak...
nikada te neću zaborawit, znam to... dopisivanje do samog jutra...
opet se budim u suzama...
ali suze ubrzo nestaju, hvala ti ljubavi...
anđele moj, znam da me voliš... bilo je teško podnijeti rastanak...
obećala sam ti da ću se vratit, ni dan nije prošao a da nismo razmijenili more sms-ova i svojih osjećaja koje jedno drugom nismo mogli pokazati...
8 mjeseca ljubavi živimo za te dane kad ćemo bit zajedno...
znala sam da to možemo...
ne mogu dočekati taj tren kad ću te vidjeti...
kad ti se bacim u zagrljaj i izljubim te,
baš onako kako ti hoćeš da te ljubim...
slušat ću tvoj zwonki smijeh i gledat te predivne oke...
još samo malo nas dijeli, anđele moj...
još samo sutra pod svijetlom zvijezda
nas će dijeliti milion gradova...
sljedeće jutro počinje naš san....
volim te zauvjek......
volim te...
anđele moj...
zauvjek bit ću uz tebe...
