........One Big Fairy Tale.........
03.03.2007., subota
Šumski vilenjaci...
|
"Neka ostane onaj koji želi ostati, neka ode onaj koji želi otići, ali neka ne učini zlo meni i mojima." -Poruka na ulazu u sumu vilenjaka- Jeste li ikada otisli na izlet u prirodu?(Prvi maj...izlet...Petnja...) ...kad si s drustvom sve je super i mozda rostiljate i pijete(ne nuzno) i sigurno se zabavljate.Meni je to prava uzivancija...a sad...zasto pisem ovaj post s ovakvim uvodom?E pa...sanjala sam jednom jedan san: ...Sjedila sam u nekoj travi,bila je prilicno visoka.Sjedila sam i sunce je onako ugodno grijalo.Nisam mislila ni na sta osim na to:"Odakle ja sad tu?" i tako sam se ustala da vidim nesto prema cemu cu prepoznati gdje sam.Vidjela sam samo sumu u daljini i premda mi je bilo jako vruce krenula sam prema sumi.Nadala sam se da cu mozda tamo na neku vodu ili izvor naici. ...Dok sam hodala stalno mi se pricinjavalo da cujem da me netko zove.Unatoc lijepom suncu koje je svejednako grijalo osjetila sam neku jezu...brrr...sto sam se priblizavala sumi glas je postajao sve jaci iako sam bila uvjerena da mi je to sve od sunca i da sam dobila suncanicu.Nije mi bilo bas ugodno kad sam stala pred ogromna stabla koja su pravila debeli hlad na samom ulazu u sumu.I sto je bilo cudno,bio je ulaz u sumu,malo zarastao ali ipak sam ga mogla vidjeti.Nisam se osjecala ni malo ugodno ali sam ipak krenula stazom jer sam jos uvijek cula onaj glas i zanimalo me sta je to i odakle dolazi...sto sam dublje ulazila u sumu postajalo mi je sve neugodnije,prvo zbog glasa,a onda zbog toga jer sam imala osjecaj da me netko gleda i na kraju zbog sume koja je bila nekako tamna.Slijedila sam stazu jer sam se bojala sici s nje...bila sam prestrasena,osjecala sam se NE SAMA...nisam stala ni sekundu,samo sam isla po stazi...  ...dok sam sinjala nisam ni primjetila da je suma postala svjetlija i onaj glas je postao prijatniji i nekako ugodniji.Do sada sam ga cula kao neki znak upozorenja da ne zalazim u sumu,ali sad je bio toliko ugodan da sam cak pozelila ici prema njemu...ali premda sam citala dosta knjiga u kojima postoji takav glas koji zacara kao ja sam htjela zeznut taj glas (cak sam imala osjecaj da sanjam) i nisam isla kao za njim nego sam krenila nekim drugim putem...izasla sam na cistinu i vidjela nekakvo stablo....  ...krenula sam prema stablu da vidim izbliza o cemu se radi...vidjela sam to ogromno stablo i samo to.Onda sam se naglo okrenula i vidjela sam vilenjake neke koji dolaze prema meni,sakrila sam se u neki grm nadajuci se da me nisu vidjeli...hehe..samo nadajuci jer sam znala da su me vidjeli i cak sam znala da su dosli zbog mene...aaaaaaaa...bili su preljepi,nisam se ni sakrila kako treba jer sam stala iza tog grma i razjapila usta koliko god mi je to moja celjust dozvoljavala.Imali su neke zelene kukuljice iz kojih su padale kose razlicitih boja.Stali su svi onako u nekom savrsenom redu i gledali prema meni.Osjecala sam se kao da mi kazu da krenem za njima iako nisu nista rekli...i krenila sam...slijedila sam ih... ...vodili su me u neku sumu i onda je jedan zastao i rekao:"Hoces li ti vise ustati?Nemoj da dolazim vise po tebe...stvarno si nemoguca!" Hm....sta mislite tko je to bio??Moja mama naravno,aaaaaaaaa,grrrrrrr,probudila me....razocarana sam ustala i nadala sam se da cu mozda jednom nastaviti san...a jesam li ga nastavila saznat cete sljedeci put...hehe... I da...za kraj da vam samo kazem zasto sam na pocetku pitala za izlete i to...e pa...ja kad sam u prirodi (pogotovo u nekoj sumi) uvijek mislim da me netko gleda...hm...gleda li?  |
