|
Dali nam je ovakvo stanje u Hrvatskoj zaista sudbina, i ima li Hrvatska snaga i snage ovo stanje promijeniti?
Nemojmo se tužiti na svoju sudbinu, jer ne vlada svijetom sudbina, nego se tužimo na same sebe. Te riječi A. Starčevića možemo slobodno primijeniti i u današnjem vremenu jer Hrvatima kao da je sudbina da oduvijek o njihovoj sudbini drugi odlučuju.
U prošlosti su našom sudbinom odlučivali strani gospodari a u sadašnjosti to čine naši vlastiti.
Krilaticom « uzmimo svoju sudbinu u svoje ruke « Tuđman je postigao da narod digne ruke za njega, kao onog koji će ga izvesti iz ropstva, a on je u toj poziciji uzeo sudbinu svih nas u svoje ruke i odlučivao o njoj. Narod je u njega imao ogromno povijerenje, kao u nosioca slobode, a on kao jedini legalni vođa naroda odveo je i narod i zemlju u totalitarizam i diktaturu. Oslobodivši se srpskog ropstva, oslobođena Hrvatska nije postala i slobodna Hrvatska.
Mnogo je primjera u prošlosti koji svjedoče da je nakon jedne srušene diktature bilo potrebno mnogo vremena i napora da se dođe do konačne slobode, ali i primjera da se nakon revolucija za slobodu ulazilo u nove diktature.
Talo je Lenjin nakon revolucije, ne vjerujući da se socijalizam može uspostaviti i održati u demokratskom uređenju, zaveo diktaturu.
Kod nas ni za vladavine Račana, a niti danas za vladavine Sanadera, nije ostvarena istinska sloboda. Uz sve druge neslobode, za njihovog vladanja, mi danas oskudijevamo u slobodi od gladi i siromaštva.- Danas je u Hrvatskoj glavna prehrambena namirnica krompir i kruh, pekarnica imamo najviše u Europi a nezdrava ishrana uzrok je što smo po pretilosti takođe među prvima u Europi-.
Ta nesloboda bila bi kud i kamo veća i uočljivija da nema prividne slike koliko toliko podnošljivog stanja uzrokovanog pretežito činjenicom da čovjek u Hrvatskoj svoju šansu za preživljavanje i bijeg iz siromaštva nalazi u podizanju, i bježanju iz kredita u kredit.
To je sudbina skoro svake druge hrvatske obitelji, koje će tim kreditima robovati do kraja svog života. Time jest kupljen socijalni mir na neko vrijeme a sam naš čovjek svoju sudbinu tako više nema u svojim rukama i postao je moderan rob koji u vlastitoj zemlji robuje Talijanu, Njemcu, Austrijancu…
U Hrvatskoj doista vrijedi pravilo, da se narod bori za kruh a političari za vlast.
Političke stranke kod nas jedinstvene su u pogledu da sve na jednak način žele vlast kako bi mogle varati, krasti, pljačkati, odnosno živjeti na grbači naroda.
Rijetko koja od njih ima i nosi u sebi duh slobode, pa prema tome taj duh niti ne mogu ostvariti u narodnoj zajednici.
Od strane njihovih čelnika, u većini stranaka, uništen je dinamičko progresivni duh a svaka stranka koja taj duh uništi u sebi , želi ga uništiti i u narodnoj zajednici.
Kod nas nema ni jedne parlamentarne stranke, kojoj novi izbori, kako parlamentarni, tako i oni na županijskom i nivou lokalne samouprave, kroz razne koalicije, ne donesu udio u vlasti.
Po tome i zbog toga konstruktivne oporbe kod nas i nema a onda niti slobode ni demokracije.
Izbori, koji su pred nama, neće po tom pitanju niti evntualnom promjenom vlasti ništa bitnog promijeniti, jer oni koji kažu,da prijevare neće biti, teško da donesu slobodu, dok se kunu u onog koji nas je već prevario.
I Tuđman i Račan a evo i Sanader, svaki od njih ponaosob prevario je narod.
Jedna adigejska poslovica kaže, ako te netko tri puta prevari, onda si ti glup, ako tri puta u istu rupu upadneš, onda si slijep.
Budućnost Hrvatske je vrlo mutna, danas smo na prekretnici koja nas može odvesti do konačne slobode ali i do njenog konačnog neuspjeha.
Uspjeh, odnosno neuspjeh, leži kako vidimo ne u političkim strankama, već ga ja vidim u radu intelektualnog sloja u Hrvatskoj.
U jednom svom djelu kod tog sloja uvriježeno je totalitarističko i oportunističko shvaćanje.
Kod drugih nema dovoljno građanske hrabrosti, i kod njih prevladava strah a svaki strah je služenje i svaki strah tjera volove u plug.
Uspjeh, odnosno neuspjeh vidim i u većem angažmanu Crkve koja je danas jako inertna.
Ona se malo zalaže za slobodu, za siromašne, za obespravljene, za prevarene..a svih takvih puna je zemlja.
Sve to, zbog kako kažu, ne miješanja u politiku.
Kad se radi o socijalnoj neslobodi to niti je miješanje u politiku a niti je protivno Božjem nauku.
Gdje to stoji zapisano da bi bilo protivno Bogu zalagati se za takve vrijednosti?
Ili možda Boga ne shvaćamo svi na isti način??
I jednima i drugima dužnost je i pravo slobodno izražavati svoje mišljenje, jer tako odlučuju, kako o narodnoj, tako i o svojoj sudbini.
|
