Dakle, nakon očeve smrti počele su mi se dešavati nekakve čudne stvari. Znalo bi mi na momente otrniti ruke, znale bi mi se dešavati vrtoglavice koje bi doslovce trajale manje od jedne sekunde, često bi imao nekakve čudne glavoboljke, u prsima bi imao namomente takav pritisak da bi imao osjećaj kao da imam infarkt. Vrlo često nebi mogao noću zaspati zbog tog osjećaja u prsima itd. Ma to nije za virovat kakve su to nelagode bile.

Te nelagode nekad bi se dešavale par puta dnevno a nekad ih nebi bilo po nekoliko dana, nije bilo pravila. Jednom sam mislio da sam gotov da umirem i otišao sam na prvu pomoć. U bolnici su me ostavili do ujutro na promatranju i onda su mi rekli da mi nije ništa odnosnio da imam povišen krvni tlak ali sobzirom da imam viška kilograma da ih to baš i nečudi toliko nego neka smršavim i neka se uhvatim malo rekreacije itd.

Uglavno mene su te čudnovate pojave i situacije oko mog zdravlja držale oko godinu i po dana dok im napokon nisam sta ukraj. Naime, ja sam u tih godinu ipo dana obiša dosta lječnika od kardiologa do raznoraznih drugih internista itd. Niko mi od njih nije naša ništa zanimljivo čemu bi se mogle prepisati te čudne pojave koje su mi se dešavale. Najveća enigma u svemu je bio moj krvni tlak. Nekad bi bio skroz uredu a nekad bi skočio.

Još luđe je to što sam jedno vrijeme na preporuku kardilologa pio i tablete za krvni tlak međutim od tih tableta nije bilo apsolutno nikakve koristi. Čak bi mi tlak nekad bio veći dok bi pio te tablete nego bez njih. Inače ja sam oduvjek imao malo povišen krvni tlak ali sobzirom da mi je srce skroz zdravo doktori su to prepisivali višku kilograma i fizičkoj neaktivnosti itd. Tako jedan dan nakon što mi je moja doktorica izmjerila krvni tlak i ustanovila da je visok a sobzirom da su trojica kardiologa koji su me pregledali rekli da je moje srce skroz uredu i sobzirom da tablete koje su mi dali za spuštanje tlaka nisu apsolutno ništa djelovale kaže meni doktorica da li bi ja htjeo posjetiti psihijatra.

Doduše kad vam lječnik predloži da posjetite psihijatra obično vam nije baš ugodno, momentalno se stvori film u glavi da ste poludili itd. Međutim ja sam rekao sam sebi baš me briga, otići ću kod bilo koga ako će mi to pomoći da mi se zdravstvena situacija popravi. Tako dođem ja kod psihijatra, točnije rečeno psihijatrice i lipo joj ispričam sve od početka, kad su počeli problemi sa zdravljem, koliko dugo već traju, kako se manifestiraju itd.

Nakon što sam se ja ispovidija psihijatrici kaže ona meni da imam nekakvu vrstui stresa odnosno kao nekakve panične napadaje itd. Uglavnom tako nekako je ona meni to objasnila i dala mi da pijem neke tablete. Objasnila mi je da ću te tablete trebati piti oko godinu dana i da se nebrinem da nestvaraju ovisnost itd. Također mi rekla kako dosta ljudi ima sličnih problema kao i ja ali zbog zaostalih predrasuda nežele potražiti pomoć psihijatra. Tako sam ja počeo piti te tablete i već nakon desetak dana počeli su nestajati problemi a nakon nekih dva mjeseca skroz sam sebi nadoša.

Naravno psihijatrica mi je također preporučila i da se malo rekreiram, vozim biciklu, brzo hodanje ili neke druge vježbe koje imaju veze sa kondiciranje. Zanimljivo je to da vam rekreaciju preporučuju doslovce svi lječnici. To i nije ništa čudno kad je opće poznato da se redovitim rekreiranjem i održavanjem normalne tjelesne mase velika većina zdravstvenih problema može spriječiti ili regulirati.

vidi motorobi.com