Robert se javlja iz Ruande: "Ja sam sa našim svećenicima i večeras ću se ispoviditi i pričestiti na misi. Ovdje s don Sebastijanom Markovićem i don Dankom Litrićem toliko je zanimljivo i interesantno da kad bi ti išao to opisivati ne bi završio do Nove godine. U Ruandi je situacija poprilično za sada sigurna iako se još vjerojatno osjećaju tragovi najkrvavijeg rata u povjesti čovječanstva. Reći ću samo podatak da je rat trajao samo tri mjeseca i ubijeno je preko milijun ljudi. Glavno srestvo ubijanja je bila mačeta a glavna metoda sasjeći čovjeka.

Sad neka ljudi zamisle što su sve naši svećenici prošli i vidjeli. Don Danko i don Sebastijan uspjeli su se nekako evakuirati iz Ruande u prvim danima rata ali nažalost rat je od prvog dana startao tako okrutno da ti se ledi krv u žilama samo kad čujes mali detalj od njih šta se sve događalo i šta su sve vidjeli u tim prvim danima rata. Nažalost fratar Vjeko Ćurić koji je ostao cijelo vrijeme rata i jedan od rijetkih na ovom svijetu koji je kompletno sve vidio šta se događalo njega su kao nagradu što je nahranio, spasio i pomogao boga pitaj koliko tisuća ljudi za vrijeme tih krvavih tromjesečnih zbivanja kukavički ubili u centru Kigalija 31.01 1998 godine u autu.

Službena istraga nikad nije sprovedena i ubojice i dan danas šetaju slobodno, cijeli taj događaj je tako ostao do dan danas tajna. Don Sebastijan mi je pokazao gdje je to bilo i na tom mjestu je podignuta spomen ploča fratru Vjeki Ćuriću a ja sam se naravno skupa sa don Sebastijanom slikao kraj spomen ploče. Eto brate najkraće što se može reći u par rečenica o nasim svećenicima u Ruandi koji su doslovce cijeli život proveli na ovim prostorima.

Inače, jučer smo se ja i don Sebastijan počastili orginalnim slavonskim kulenom koji je on donio kada je zadni put bio u Hrvatskoj. Što se tiče Ugande da ti kažem par riječi. Kao što znaš, tamo sam se svih sedam dana družio sa našim "zemljacima" šveđanima (u švedskoj nemiri - zdravo). Što se tiče Backpackers kampa, nije mi se svidila ni usluga ni atmosfera, Gazda je napuvani južnoafrikanac itd. Ali je zato bilo komičnih situacija, ka ono na utakmici kad nisu znali tko s kim igra itd. Odemo ja i šveđani u jedan bar u petak da se malo zabavimo kad ono u baru nema nikakve muzike nego grobna tišina. Kažem ja konobaru, pa jeste li normalni petak je najjači dan za izlaziti vani a kod vas nema muzike!

Okrenemo se i odemo u drugi bar gdje svira muzika a taj konobar se ne može čudom načuditi kako nam je to bitno ima li ili nema muzike, ka ono fora je bit u tišini. Ima tih i takvih ludosti koliko hoćeš. Na primjer, biftek u Backpackers kampu je po mojoj procjeni od krave od 17 tona i stare 5000 godina. Da bi pojeo taj biftek potrebna ti je flekserica (brusilica) sa posebnim dijamantnim brusom za najtvrđi kamen. Eto brate stoj mi dobro i pozdravi mater, ćaću, Denija, Zoru i Krešu (Krešo je naš kućni ljubimac, zlatni retriver) i svu ekipu.

Ja sam vrlo dobro odlično i bit ću neko vrijeme u Ruandi a gledat ću ako papirologija, vize itd budu povoljne, obići i Kongo i Burundi. Broj mog mobitela u Ruandi je +25008873569 (ako nekome triba pozdravit rođaka neka se javi, he he) ali zbog tehničkih problema ne mogu primiti SMS poruke iz Hrvatske. Čestit Božić i sretnu Novu godinu želi vam Robert Andrija Skejić!