Odlučih da mi sve bude crno - bijelo.

SOUNDTRACK: The Fray --- Vienna


Vidim da je na blog.hr-u postalo popularno pisati o Beču, pa da i ja budem popularna, odlučih i ja pisati o Beču. Iako sam u jednom od svojih najranijih postove spominjala Beč, ovo je post samo o... zbilja, ni sama ne znam o čemu će toćno biti post, ali prvotna zamisao je Beč.

Beč, ili Wien, ili Vienna je poznat po Mozartu, po tome što je stotinama godina bio glavni nam grad, po Riesenradu, po Schönbrunnu, po gay paradi, po lijepom plavom Dunavu, koji danas nije niti lijep, a nikako plav, i po još mnogočemu.

Meni je nekako žao što je moj posjet Beču bio ograničen na samo jedan dan pa nisam mogla iskusit nightlife (yea, right), ipak ono malo što sam vidjela me se dojmilo.

Prvo i osnovno, Beč je ogroman grad, što mu je odmah plus kod mene budući da ja obožavam velike gradove. Kao drugo, veoma me podsjeća na Zagreb (jer je očito Zagreb bio građen po uzoru na Beč, glavni grad Monarhije). Kao treće, slika iz grada baš i nemam puno. Jest, vidjela sam Hofburg i onog zlatnog Mozarta kojeg svi živi slikaju i objavljuju njegovu sliku, pa zato ja odlučih NE stavljati njegovu sliku (iako je imam).

Beč je poznat i po Hundertwasseru, arhitektu čije su zgrade vrlo zanimljive. Kao npr, spalionica smeća.



Ali, glavni razlog našeg posjeta Beču bio je posjet Schönbrunnu, kraljevskoj ljetnoj rezidenciji. Tamo smo čak vidjeli i WC kralja Franje Josipa. Krasota.



U Schönbrunnu se, osim već spomenutog WC-a, mogu vidjeti sobe u kojima su vrijeme provodili Marija Terezija, sin Joso, njezine kćeri i kojekakvi drugi ljudi koji bi se tamo zatekli. Unutra je bilo zabranjeno slikanje, iako meni to nije teško palo jer su jedna od najzanimljivih stvari u Schönbrunnu njegovi vrtovi. Žao mi je što nisam imala više vremena da obiđem više toga.

U Schönbrunnovim vrtovima najčešće (osim turista), možete sresti joggere, koji se kreću stazama poput ove:



A da u Schönbrunnu nisu samo turisti i joggeri, dokazuje i ova predivna patkica (tj patak):



Također, jedna od najkul stvari u Schönbrunnu je i Gloriette:



Uspon do nje bio je prilično mukotrpan, bilo je podne i sunce je upeklo, ali se isplatilo jer pogled s nje na dvorac i Beč jednostavno oduzima dah:




Još jedna od fora stvari u Beču je i Prater koji je široj javnosti postao poznat u mjesecu lipnju ove godine, kao mjesto na kojem se nalazi onaj famozni Ernst-Happel stadion na kojem je Hrvatska igrala protiv Austrije i Turske.

No, Prater NIJE samo Ernst-Happel stadion, već je Prater ono mjesto s lunaparkom, s onim fora sendvičom koji sam kupila (i pojela) tamo i ono mjesto za smijanje frendovima koji silaze zeleni i promućkani sa onih vrtuljaka.

I s najkul stvari - Riesenradom!



Nažalost, Riesenrad, kao niti ikoju drugu Pratersku atrakciju, nisam isprobala, budući da većina tih stvari ide previše u visinu, a ja se strahovito bojim visine.

Beč je veoma zanimljiv grad kojeg ne bi bilo šteta posjetiti (ukoliko već niste). Ja bih se voljela jednog dana tamo vratiti, na više dana, naravno, i vidjeti još mnogo toga što sam u taj jedan dan propustila.


All photos by me. (i vidi se da nisam neki vješt fotograf)