Prokleti žohar, koje on ima veze sa ičim?

SOUNDTRACK: British Sea Power, NARAVNO!

Eseje smo riješili!

Ove godine su nam, u sklopu nacionalnih ispita, eseje odlučili dat malo ranije, tako da smo ih pisali u srijedu i u petak. Prvi je bio esej iz Hrvatskog za koje je trebalo napisati od 600 do 800 riječi, što sam ja dan prije bila uvjerena da jednostavno ne mogu toliko riječi napisati o jednoj stvari. Onda, kad sam vidila test i vidila da mi se nudi interpretativni esej koji sam priželjkivala, skoro sam pala u nesvjest. Trebalo je interpretirat Jurja Stipančića. Ja sam Stipančiće pročitala u samo onoj skraćenoj verziji što imate u onim knjigama s lektirom. Yea. Ono što nikako nisam htjela, tj raspravljački esej, je ispao baš ono što sam ja htjela! Imali smo ponuđenog Kastora od Kranjčevića i neku La Fontaineovu basnu.

Skužila sam da mi je lakše blebetat o usporedbi Kranjčevićeve pjesme i La Fontainove basne nego napisat 600 riječi o Jurju Stipančiću. Napisala sam točno 705 riječi i bila gotova jedan sat prije isteka vremena pa sam morala zujat taj jedan prokleti sat. Došlo mi je da nekako pozovem Hira Nakamuru da pomakne vrijeme naprijed.

Malo sam baljezgala gluposti u tom eseju, k vragu, ipak treba nekako ispunit kvotu od 600 riječi... ali istu stvar sam radila i prethodne dvije godine pa sam obe godine (nije da se hvalim, al lijepo je spomenut :P) najbolje napisala ispit iz Hrvatskog od svih u razredu.

U petak smo pisali esej iz Engleskog koji je bio onak solidan, 200 do 250 riječi na temu što mi mislimo o mladima koji vole bit popularni i u trendu, a što o onima koji sebe nazivaju 'Goths' i 'Freaks' i zašto je to dobro. Na kraju sam baljezgala kako je bit gotičar isto postalo popularno u novije vrijeme i da novi trend emo možemo vidit na svakom čošku. Napisala sam 232 riječi i upotrijebila riječ 'inevitable'.

I naravno, i u srijedu i u petak su bile super kafice na koje smo se uputili poslije ispita :)

Druga stvar koja se desila je ta da sam napokon odgledala drugu sezonu Heroesa. I znate što?

Bolje da mi nije palo napamet uopće ju gledat.

Malo sam pisala neki blesavi fanfiction da si skratim vrijeme dok mi se skine 2 sezona (trebalo mi je 4 popodneva, vjerovali ili ne) u kojem se radnja nastavlja na kraj 1. sezone. Mislim, zbilja je blesav jer nisam htjela nešto posebno u detalje a i neke stvari su stvarno malo prelakoumno ispale, ali...

Dok sam gledala 4 epizodu druge sezone mislila sam da ću dobit srčani koliko se stvari iz serije podudaralo sa tim mojim fanfictionom. I mislim si ja, bolje da ja to prestanem gledat sad prije nego skroz poludim (do 4 epizode sam već svakih 5 minuta udarala šakom u stol), ali ne... pa mogu ja to.

Malo mi je idućih par epizoda bilo dosadno, ali na zadnjoj epizodi mislila sam da ću... zapravo ne znam što sam mislila da ću, ali sam bila maximalno šokirana.

Ali sada je sve ok kad sam malo porazmislila o tome. Poslala sam frendici poruku da ne gleda sezonu uopće, za svoje dobro... sad je na njoj hoće li pogledat ili neće. Iako sumnjam da bi nju srčani tako lako strefio kao mene.

Znate što mi se još desilo neki dan?

Klikne me bivši na msn-u.

Kao što ste mogli pročitat u boxu sa strane, ja navijam za Liverpool FC. I tako sam na msn-u imala poruku 'RYAN BABEL, BOG TE BLAGOSLOVIO!', zbog onog što je napravio u utakmici noć prije (iznudio 11-terac i zabio gol za siguran prolazak Lpoola u polufinale lige prvaka).

I tako, klikne frajer mene da me pita 'Šta Ryan Babel? Ti navijaš za Liverpool?' da bi na kraju izvrijeđao i mene i Liverpool i Babela i rekao mi da više ne razgovara sa mnom jer navijam za debile.

Ja sam samo napisala 'lol'.

Mislim ono, 2 mjeseca ne progovorim s njim ni riječi i onda me on klikne samo da mi kaže kako neće razgovarat sa mnom jer navijam za Liverpool. Ak mi je to htio reć, nije me trebao ni kliknut. A kad smo bili zajedno nije mu smetalo, čak mi je jednu subotu priopćio kako je Kuyt taj dan zabio 2 gola.

Niš... uživajte. Što se tiče naslova i žoraha, pogledajte Heroese. :P