Htjela sam napisati post koji dan ranije, ali nikako da nađem normalnu inspiraciju...

SOUNDTRACK: Arctic Monkeys --- Favorite Worst Nightmare

Gledala sam Troju. I svaki put kada gledam taj film uvijek plačem na onom dijelu kad Ahil ubije Hektora pa ga Prijam tu istu noć ide tražiti Hektorovo tijelo. To jednostavno nije fer. Hektor NIJE trebao umrijeti. Obožavam Hektora. I uvijek, uvijek, uvijek ću bit na njegovoj strani ako ikad s ikim budem debatirala o Ilijadi.

Sjećam se prvog razreda, kada smo pisali zadaćnicu i tema je bila o grčkim junacima... I ja sam pisala o Hektoru... možda imam to još negdje... tko zna? Ne mogu nikako naći taj papir... Ali nije bitno, sjećam se da sam pisala o tome kako je Hektor bio pravi grčki junak jer je spremno otišao u borbu iako je znao da ga tamo čeka ništa više osim smrti. Ako zanemarimo tu jednu sitnicu da Hektor nije bio Grk, nego Trojanac, a koju je očito i profesorica previdjela, rekla je, iako joj ja baš nisam najdraža osoba s kojom se ikad susrela (a i obratno), da sam napisala 'jako lijep sastavak'.

I zbog tog sam ponosna na sebe, bar zbog tog, ako ničega drugog.

I ne, Eric Banana tu nema nikakve veze... moš si mislit =P


xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Hm...

Ne znam kako vi, ali ima jedan predmet koji smo osuđeni učiti u školi a koji ja nikako ne mogu smislit. To je kemija. Kada se sjetim pisanja svih onih pustih kemijskih reakcija, pa zatim računanja svih onih kerafeka, množinske koncentracije, molalnosti i čega sve ne, padne mi mrak na oči. Tako sam jučer, iz nekih očito samo Bogu poznatih razloga, išla pisat zadaću iz kemije. Dobro, mislila sam neće do biti loše... sve dok mi je jedan zadatak zadao toliko glavobolje da sam jednog kolegu koji studira kemiju morala ić pitat za pomoć... Jadničak, dok mi je on to sve lijepo objašnjavao, ja sam i dalje po svoje i tek sam kasnije skužila kako treba ić.

Ali nikako da mi ispadne kao u rješenjima. I što se događa sa mnom kada ja nešto uporno i uporno rješavam na milijun načina, a nikako dobit pravo rješenje? Nasekiram se. Paničarim. Plačem.

Jučer je ta panika, pomješana sa svom mojom mržnjom i gađenjem prema kemiji, došla do tih dimenzija da mi je izgleda tlak skočio toliko u visine da mi je počela ići krv iz nosa.

I sad si zamislite želim li ikad više pisat zadaću iz kemije?

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Tko visoko leti, nisko pada.

Nasmijala mi se u facu nakon što sam spomenula tu poslovicu, ali ona zna, isto koliko i ja, da ću biti ja ona koja će se zadnja smijati.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Uživajte mi!