Otkad se to nečija vrijednost mjeri ljepotom?

SOUNDTRACK: Keane --- We Might As Well Be Strangers



'Pa onda se ubij i pusti nas ostale na miru!'

Privlačim ruku k ustima kako bih zatomila taj zli kašalj koji me muči već danima. Suze dobivaju bitku, ali ja dobivam rat i povlačim ih natrag. Vjetar koji mi je puhao u lice sada je postao toliko nevažan. Zbilja, želi li ona to? Je li ona jedna od onih koja će dići glas i reći što i ostali misle? Da je situacija drugačija ne bih mislila tako, ali sada vidim da je zbilja to mislila.

A zašto ne bi i bilo tako?



Ako kažu da je čovjek sam kovač svoje sreće, ja onda ni ne znam što je to biti kovač. Je li to neko zanimanje ili nešto s čim smo rođeni? Nikada mi neće biti jasno što radim krivo. Trudim se biti dobra osoba, pomagati drugima, i iako sam ponekad sebična, gotovo uvijek sam spremna dati sve. Pa makar i svoj život... samo da bih bila odbačena jednim tako zlobnim komentarom na moje, sada već, dugogodišnje stanje.

Možda nisam najljepša na svijetu zbog toga kakva sam rođena i nagrđena svim životnim nesrećama koje su me zadesile. Možda nemam izgled, ali imam osjećaje.

Ali danas to ništa ne vrijedi. Zato mi je danas lakše okrenuti leđa i ne gledati u njihove oči. Okrenuti se i misliti kako je svijet s te druge strane mnogo ljepši i sunčaniji. I smijem se jer znam da na svijetu imam još 6 milijardi drugih osoba koje su me spremne zavoljeti i voljeti me, pa zašto bih se onda uzrujavala radi njih nekoliko?

I ne, neću se ubit. Neću im pružit to zadovoljstvo.