Ma, evo nisam imao inspirejšn za nešto napisati, više sam se malo šlepao unaokolo po Blogu.hr i čituljio i smijuljio se... Evo par riječi, samo da napravim predah od baza i programiranja...
Čitav dan kiši, kao da je sva voda ovoga svijeta odlučila pasti na ovaj grad... Ali ne pljušti, već onako dosadno sipi, slini sa mutnoga neba... a onda opet nije ni to tako loše, kad možeš se izvaliti na kauč, pokriti dekicom i lagano, lagano usnuti s razlogom... južina u zraku i ona neka tupa omama i onaj dosadni dosadni zvuk kapi koja udara u rolete...
I bježiš u sjećanje... pogled sa balkona na pješčanu plažu na tirkizno more... negdje tamo daleko na južnoj hemisferi... njezin smijeh i oduševljenje kako se brzo mijenjaju kiša i sunce... i kako je to prekrasno...
isti zvukovi... ista, gotovo ista kiša, ali nema nje da to ponovi...
huh!
|