morsko prase

Prekriveni baršunastom svilom strasti,
dodirima tijela dijelimo snagu ljubavi.
Oko nas lagani povjetarac
svojom snagom pomiče granice,
svila klizi niz nježnu kožu
putevima nama znanim.
Snažan stisak ruke gužva plahtu
znojem prekrivena tijela šapuću ljubav.
Pogledi su sinkronizirani,
ne prežemo ni za čim,
isti smo, strastveni.

Restorančić na uglu glavne ulice.
Mirno mjesto za usijane duše,
nekoliko parova usnulih u privatne teme o ljubavi.
Pohvatali ruke, nebili se stopili u jedno.
Čuje se žamor, lagana muzika uz pratnju zaljubljenih pogleda.
Oni su sretni, zaljubljeni, žive trenutak.
I mi ih pratimo i trenutak je beskrajan.

Prodajem se, globim oko sebe
nezasitno grabim.
Svuda sam i svagdje da me svi pronađu,
nema gdje me nema.
Dobro znate gdje sam, al neka, ponovit ću još po koji put.
Kurva sam po prirodi, zato sam stvorena!
Al da ne zaboravite, stojim i čekam na vas, ovdje!

Čitam te poezijom noći,
dok pogledom pišeš ljubav,
ljubav si ti.
Proučavam te rukama nježnim,
dok dodirom pokazuješ želju,
želja si ti.
Ljubim te usnama požude,
dok tijelom tražiš sve.
Podaješ mi se i dajem ti sve.

Usidren na trajnom mjestu kuhinjskog podija,
nabujale rijeke hormonskih izlučevina
kolaju međunožjem požude.
Zvijer erekcijskog podneblja
doziva plemenitu vulvu,
da podjele fluide svete tekučine.

Koračam stazom sljepog putnika
ponesen riječima blijedog užitka
osvrćući se, ne bi li ugledao tračak svjetla,
osvijetljenog puta sa putokazom do tebe.
Praćen jekom strvinara umor je besmislen,
Sunce se probija kroz trnoviti put,
trag u beskraju postaje vidljiv.
Strvinara više nema, snaga umora preplavljuje mi tijelo,
padam ti u zagrljaj i povratka više nema.

Probudih se noću obliven znojem hladnih slapova,

otvaram ladicu, vadim maramicu,

osjećaji su mi ukrali pogled i skrenuli mi pažnju

na snježno bijelu potkušulju moje drage.

Ladica je puna, puna njenih stvari, i druga isto, pa i treča,

otvaram ormar, tu su majice i hlače.

Siguran sam, spreman za san.

Dok sunce svakodnevno prolazi
iznad usijanih glava mnoštva,
odlazi daleko u noc,
zatvaram žaluzine prošlosti
ispucale od granatiranja lošeg života.
NE, neću ih zatvoriti!
Uzimam nove žaluzine, nedavno stvorene,
zatvaram ih s lakoćom ovaj put
i tako ću i sutra i narednih nekoliko desetljeća
koliko mi preostaje novog života, bez ispucalog vremena.