Sutra nikad ne umire
03.04.2006., ponedjeljak
"Noćna dama"
 Nedavno sam šetala gradom. Bilo je već kasno, zadnji busevi su već bili krenuli...Nikad nisam razmišljala o tome kako se susresti sa ženama kojima je noć njihov vlastiti svijet. Prijateljicama noći. Obično u filmovima su to napadno našminkane žene, neukusno obučene, naslonjene na neki zid ili ogradu. Hodajući rivom na klupici sam ugledala jednu od njih. Ali ona nije bila takva. Niti jednu notu otrcanosti u njoj nisam zamijetila. Dapače. Izgledala je veomo lijepo. Skladne crte lica, lijepa duga crna kosa, a njen pogled je djelovao blago. U društvu je bila sa kolegicom, koja je bila potpuna suprotnost od nje, nešto kao što sam opisala u prethodnom tekstu. To me navelo da pomislim, zašto žena poput nje, s tako lijepim izgledom birati takav posao.. Uvjerena sam da bi mogla biti uspješan model, ili nešto tako...Zastali smo na kratko na pristojnoj razdaljini te mogli čuti riječi koje su dopirale iz bmw_a koji se zaustavio...Nastavili smo hodati dalje. Njena besprijekorna silueta ostajala je obasjana uličnom rasvjetom...Da svraća izgubljene, znatiželjne.... Ili da ispuni neke čuđenjem, kao mene.... |