|
|
| < | studeni, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
o svemu pomalo cu pisati,nista konkretno!
Free Hit Counters
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
LJUBAVI
Ljubavi, od zrna do zrna, od planete do planete,
mreza vjetra sa svojim sjenovitim mjestima,
rat sa svojim cokulama krvavim,
ili dan i noc klasa.
Kuda prodjosmo, otoci, mostovi ili zastave,
violine prolazne jeseni izbodene,
radost je ponavljala usne kaleza,
bol nas je zaustavljala svojom lekcijom placa.
U svim republikama razvijao je vetar
svoju neporocnu zastavu, svoju ledenu kosu
i zatim se vratio cvijet svome cvijetanju.
Ali jesen u nama nikada nije ovapnela.
U nasoj domovini stalnoj nicala je i rasla
ljubav sa svim zakonima rose.
Pablo Neruda
DIVNO JE LJUBAVI ZNATI
Divno je, ljubavi, znati da si ovdje u noci,
nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena
dok rasplicem svoje brige
kao mreze zapletene.
Odsutno, tvoje srce plovi snovima,
ali tijelo ti dise tako napusteno,
trazeci me uzalud, dopunjujuci moj san
kao biljka sto se udvostrucuje u seni.
Uspravna, bit ces druga sto ce zivjeti sutra,
ali od onih granica izgubljenih noci,
od ovog biti i ne biti u kojem se nalazimo
nesto ostaje i vodi nas svjetlu zivota
kao da je pecat sjene obiljezio
vatrom svoja tajnovita stvorenja.
Pablo Neruda
NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.
Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.
Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
No mi, od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.
Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
A ovo posljednji stihovi koje za nju pišem.
Pablo Neruda
Cuj, recu cu ti svoju tajnu:
ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Mogu mi se uciniti
duboke i meke
oci neke
sasvim obicne.
Moze mi se uciniti
da tonem u zvuke,
pa cu ruke
svakom pruziti.
Moze mi se uciniti
lepo i lako
voleti kratko
za jedan dan.
Ili mogu kom reci u tome
casu cudesno sjajnu
predragu mi tajnu
koliko te volim.
O, ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Ucinice mi se negde u sumi
ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle neke cesme.
Ucinice mi se crn leptir jedan
po teskoj vodi krilom sara
sto nekad neko reci mi ne sme.
Ucinice mi se negde kroz tamu
neko peva i gorkim cvetom
u neprebolnu ranu srca dira.
O, ne ostavljaj me nikad samu,
nikad samu,
kad neko svira.
Ne, nemoj mi prici! Hocu izdaleka
da volim i zelim tvoja oka dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.
Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi
ova slatka strepnja, cekanje i stra'.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.
Ne, nemoj mi prici! Nasta to i cemu?
Izdaleka samo sve ko zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek mi ne pridju oka tvoja dva!
Jucer sam se
bila jako prepala za moju macu
po njenom ponasanju vidila sam da sa mojom mezimicom nesto nije u redu. Pocela se povlaciti u sebe,nije htjela jesti i puhala je kada bi joj prisla,posto je to moja omiljena,najdraza maca koju beskrajno volim,bilo mi je cudno zasto puse na mene i zasto se ponasa kao da ju za nista nije briga, Inace nije takva,jako je vesela i razigrana,a kada sam joj pokusala dati jesti,nije ni to tila,pocela se povlaciti i bjezati u ormar,trazila je mjesto di joj nitko nece smetati,to me je jako prepalo,posto sam davno cula pricu da se macke povlace na osamo kad im dodje vrime da uginu. Ja jednostavno nisam spremna jos ostati bez svoje mace,toliko je dugo kod mene i volim je kao clana obitelji,brinem se za nju,kupam je ,hranim...i ne mogu prihvatiti da cu ostati bez svoje mace. Bilo je jako kasno i nisam mogla je odvesti kod veterinara,a jako,jako sam se uplasila za njen zivot,cilu noc nisam spavala,nisam mogla docekati jutro da svoju najdrazu macu odvedem kod veterinara,jako,jako sam se bojala za nju. I tako...cim je doslo jutro i znala sam da veterinar radi,stavila sam macu u njenu kosaru te je odvela do veterinara,oci su mi bile pune suza ,nisam znala sto joj je,samo sam znala da moju ljubimcu nesto jako boli. Pokucala sam na vrata i usla sa suzama u ocima,veterinar me je pitao sto je maci,ja sam rekla da sam primjetila da je nesto boli i da se pocela povlaciti u sebe i skrivati u ormar,kao da bjezi od mene i trazi neki svoj mir,isto tako sam mu rekla da sam primjetila da macu boli nesto oko njuskice,jer kada bi ju tu dotakla ona bi bolno zamjaukala. Uhvatio je njezno macu i otvorio joj usta,kaze,pa vasoj je maci slomljen jedan zub,i upaljena vilica,u tom trenutku mi je bilo odmah lakse jer sam znala da od toga moja maca nece uginuti. Zub kako je pukao ne znam ni ja ,ni veterinar,maci je dao dvije injekcije antibiotika i rekao da dodjemo za par dana kada prodje upala,da joj izvadi zub....eto moja maca ce ipak biti dobro i jos ce na moju veliku radost ,dugo,dugo pozivjeti!!!!
