Love knows no reasons, love knows no lies,Love defies all reasons, love has no eyes.

Da nas vam želim govoriti o velikom problemu u našemu svijetu...o rasizmu.
Svaki čovjek ima pravo na slobodu i svaki čovjek je pred Božjim očim jednak.Zašto se ljudi toliko mrze zbog svojih različitosti.Bilo bi dosadno kada bi svaki čovjek bio isti...kada bi svi ljudi imali isto mišljenje i isto se oblačili,kada bi svi imali iste običaje.Mislim i da nema potrebe za ubijanjem ljudi koju su različiti..oni nisu neka čudovišta,oni žive kao i mi.Sve je počelo tako da je “bijeli čovjek“ došao na afrički kontinent i vidio da tu nešto nije u redu i da ljudi imaju crnu boju kože.I onda ih je lijepo sve odveo na američki kontinet gdje su toliko dugo bili u ropstvo i prošli su takva mučenja da se to ne može zamisliti.A zašto?Zato što su imali drugačiju boju kože.Još jedan narod u povijesti je tako stravično istrijebljen.Indijanci su bile “crvene kože“ i zauzimali su veliki dio američkog teritorija pa su ih sve poubijali.Čak nisu bili ni u ropstvu.Amerikanci su sve lijepo riješili ubivši i muškarce i žene i djecu,a isto to su učinili i Portugalci sa antičkim narodom Maye.Dalje u povijestu ljudi su ubijani i zbog svoje vjere.I onda ljudi kažu da postoje objašnjenja za to i da i te ljude moramo shvatiti.Ja nikada ne bih mogla biti takva.Mrziti nekoga samo zato što je različit.I danas neki ljudi mrze druge zbog različitosti,a to su uglavnom bijelci.Ja se sramim biti jedna od rase koje učinila toliko zla prema drugima.A jedan od najgorih naroda koji bi se stvarno trebali sramiti su Amerikanci jer su oni pola toga napravili,poubijali su ostale narode,a sada još ubijaju i jedni druge,a da ni ne spominjem što sad rade.Ne kažem da su svi Amerikanci takvi i ne kažem da se to ne događa u drugim zemljama,ali što je previše,previše je!No dobro sada sam iskalila sav svoj bijes prema ovoj temi..hehe...!Sve vas ljubim i pozdravljam do sljedećeg posta,a do tada želim puno komentara!!!

Želim ti da
....zadržiš mir kada svijet ječi
prepun buke i bijesa,
....ljubav
kad se svijet čini okrutnim i bezobzirnim.
Neka uvijek pronađeš one prave riječi
kojima češ odvratiti nasilnike.
Neka uvijek pronađeš
hrabrost da se suprostaviš zlu...

Ovaj blog će biti drugačiji od mojih prijašnjih blogova.Više neću pisati gluposti,nego ću vam otkriti stvari koje nikome prije nisam rekla,a trebala sam...stvari koje oduvijek želim podijeliti s ljudima koji će me shvatiti.Upoznat ćete novu stranu mene.Željela bi početi ovaj blog sa pismom jednoj osobi kojoj dugujem objašnjenje....

Draga Lucija,
Ovo pismo će te možda zbuniti,ali ja se nadam da će te razveseliti i da će ti pokazati moje pravo mišljenje o tebi.Ne mogu ti ni opisati koliko mi je žao za našu svađu..za sve naše svađe.Bila si mi najbolja prijateljica,osoba s kojom sam dijelila sve svoje radosti i svaku svoju bol.Shvaćala si me i vjerovala mi...nasmijala me kada mi je to bilo potrebno.Još se uvijek sjećam trenutaka koje smo provele zajedno...svake naše tajne koje smo si povjerile.U duši znam da si ti dobra osoba,znam da si u svome životu puno toga prošla i doživjela...jedno od toga je razočaranje u neke ljude...vjerujem da si se i u mene razočarala,nakon naše nedavne svađe.Kada je naše prijateljstvo puklo moj život više nije bio isti...trebalo mi je dugo vremena da nađem osobu s kojom ću se opet moći smijati...osobu koja će mi pomoći kroz život i koja će me shvaćati.Iako sam našle takve osobe nisam zaboravila tebe i naše prijateljstvo.Razloga za našu nedavnu svađu ti ne mogu reći,ni sama ga neznam..ne shvaćam ga.Samo želim da znaš da ja ne mogu biti ljuta na tebe i ne mogu se s tobom svađati...ne želim to..ne nakon svega što smo prošle.Sada shvaćam kakva si osoba iako sam to i prije znala..i puno si se promijenila.Mislim da si čak i bolja osoba nego prije...zrelija.Želim da znaš da nisam ljubomorna na tebe.Sretna sam zbog tebe.Sretna sam što si našla nove prijatelje i nadam se da s njima dijeliš ono što si nekada samnom.Sretna sam što si našla nekoga posebnoga u svome životu...što imaš koga ljubiti i grliti u teškim trenutcima.Nekoga tko te voli i poštuje.Nekoga koga ti voliš.I nadam se da će te još dugo biti zajedno i pomagati si.Voljeti se.Sretna sam što imaš dobre ocjene.Što ćeš jednoga dana biti netko i nešto.Iskreno...volim te kao prijatelja,jer si u mojim sjećanjima ostavila jedan prekrasan i radostan trag kojeg ću se još uvijek sjećam...želim ti radost da uvijek pravilno rasuđuješ i da dobro znaš tko si uistinu duboko u sebi- i da se voliš zbog toga...

Nadam se da vam se svidjelo ovo pismo...biti će njih još.
Željela bi s vama podijeliti jednu prekrasnu pjesmu koju sam...vjerovali ili ne,sama napisala.Inaće nisam neka kreativna duša i neznam ni sastav smisliti,ali kada mi dođe inspiracija jednostavno moram nešto napisati..

Dio smo svega što postoji.
Šuštanje razgranata stabla
poput jeke bruji u našim žilama.
Proljeće što poziva
pupoljke na rast
i lastavice na povratak
-radosno nas budi.
Želim vam da danas
i vječno
uživate zajedno u
divoti i čudu svijeta...