Mors Imortallia

srijeda, 03.05.2006.

TA DA! Nastavak priče

Evo napisah i nastvak, i da princezo, to je paralelna radnja (više manje). I da kukurica, terminirali smo sve pogreške metodom seek-and-destroy :)
Evo vam i tekst:

Ahhh, glava mi puca. Možda bi bilo vrijeme da se prestanem opijati na tulumima. Još jednom ovako i glava će mi pući.
Dižem se na noge, i teturam do zahoda. Tu se više manje sređujem (bar hodam ravno). Vraćam se natrag po odjeću, i da provjerim u čijoj sam sobi ovaj put završio. Uuuu, Morana. Uvijek mi se sviđala ta mala banshee. Ima lijep glas. Sranje, budi se. Gdje mi je odjeća?! Sranje! Ma zajebi odjeću.
Istrčavam na hodnik, i trčim do prvog prozora. Ma kud baš ima sobu pokraj Litice Smrti! Jebiga, kad se mora, mora se.
Skačem kroz prozor i razvijam krila. Za sad dobro. Sad još moramo izaći. Problem je samo to što je jedini izlaz kroz Škripac. Oderat ću se svjetski. Sranje, evo ga. Sranjeeeeee! Jebote, to boli! Ostat će mi ožiljci godinama!
Spuštam se kod svojih odaja, i utrčavam u sobu. Još jedna brzinska provjera... dobro je, nitko me nije vidio. Rušim se na pod. Auuuu! Jebote, sve me boli. Od sad više nema alkohola pokraj Litice Smrt! Uffff... moja rebra.
Vrijeme je za tuširanje, i krpanje krila. Nije čudo što smo koristili Škripac za mučenje demona, samo tlaka dok to pokrpam je dovoljna muka. A i bilo bi vrijeme da se spremim za službeni doručak. Koja gnjavaža, moram slušati sve te proklete demone i njihovo prepucavanje. Ali barem imaju kavu.
...
Ovo je bio dug, zamoran, i prokleto nepotreban doručak (barem tehnički, jer se pretvorio u ručak, a onda i u večeru). I to da bi na kraju potvrdili moje pravo na prijestolje. Ne shvaćam zašto je bilo potrebno da potošim cijeli prokleti dan na slušanje grupe budala kako se prepiru oko toga kada će biti krunidba. Koliko to može biti važno? Ionako sam mu ja jedini brat, od kada ga je moja majka onesposobila. A sad ću ja zbog toga postati novi kralj Pakla. Blago meni. ALi Luci je uvijek govorio da to nije teško, a on valjda zna.
Ali sad se idem odmoriti, spava mi se. Nadam se da me nitko neće dočekati u predvorju, umoran sam. Izgleda da sam danas sretan, nema nikoga.
U mojim odajama sigurno nema nikoga, stražari nikog ne puštaju unutra... A možda sam u krivu. Jer netko sjedi na mom krevetu. Ah, to je Aleena. Pitao sam se hoće li doći.
Aleena je nekad bila anđeo. Danas... danas je nešto drugo. Ali je i dalje prokleto prelijepa. Prvi put sam je vidio kad sam proglašen regenetom kraljevstva. Ispričala mi je o mom ocu i majci, kako su ubili Lucifera. Demona ne možete zaista ubiti, više onesposobiti na neko vrijeme. A za uzvrat vi i vaši potomci dobijete... dar (valjda, ako to smatrate darom). Vaša krv miješa se s demonskom, i postajete polu-demon. Ali zadržavate dušu, i unutra ostajete isti kao prije, ostajete čovjek. Ali kako je on ipak Luci, on je majci dao i više, zato sam ja rođen kao punokrvni demon, ali imam dušu, za razliku od ostalih demona. Na tome su mi uvijek zavidjeli. Odvojen sam od svoje majke dok su je držali u zatočeništvu, i odgojen kao princ, što zapravo i jesam, Lucijev brat po krvi.
Kakver veze je Aleena imala s tim ne znam, niti zašto zna sve to, ali nešto kod nje je... drukčije. Ne mogu to opisati, ali kad sam pokraj nje ostatak svijeta je iskrivljen, kao da je nešto krivo u njemu.
Ali ona dolazi samo kad je nešto veoma važno, a ona glupa ceremonija glasovanja teško da je važna.
A i nešto je čudno, čudnije nego obično. Nije me ni pogledala. a sasvim sigurno zna da sam tu. Možda me primjeti ako priđem bliže... Nešto joj je u krilu. Kuglica?! Izgleda kao da je od stakla, ili nečeg sličnog.
Aleena se tad trgne, i skloni kuglicu. Pogleda u mene. "Imam ti nešto pokazati", i dalje gledajući u mene. "Dođi." Ustane i zakorači kroz... nešto.
Znao sam da će mi jednog dana napraviti ovako nešto. Znao sam. Zašto se onda dovraga bojim? Ma zajebi to. zakoračujem kroz to nešto, i izlazim... negdje.
Ništa ne vidim. A moje oči bi trebale biti prilagođene na sve razine svjetla, pa čak i mrak. Okrećem se i pipam iza sebe. Nema onog nečeg kroz što sam došao. Sad me već lagano prolaze žmarci. A gdje je ona?
OK, ovo je strašno. Zaista strašno. Aleena? Je si li tu?
Aleena?
- 15:23 - Komentari (27) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.