|
|
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moj mali svemir svakakvih zbivanja.. možda sretnih, možda tužnih..
ali to sam samo ja
"Poput vjetra koji vije kroz univerzum, vrijeme sa sobom odnosi imena i djela osvajača i običnih ljudi jednako. I sve ono što smo bili, i sve ono što ostaje nalazi se u uspomenama onih kojima je bilo stalo što smo nakratko došli...“
Iz knjige Kosa anđela:Kurt Cobain
Dream with all your heart little girl
one day those dreams will turn into reality.
Wish with all your might little girl
I swear those wishes will come true.
never stop believing little girl
for if you dont believe, then who?
ovdje sam ja.. u svojoj nesavršenosti, neozbiljnosti, zaljubljenosti, nepredvidljivosti.. danas sam sretna, sutra tužna..a prekosutra sasvim drukčija.. pokušavam preživjeti u ovom malom svijetu punom velikih i ozbiljnih ljudi. ne shvaćam ih previše, ali iskreno ni ne trudim se, ne zanimaju me! pomalo sa neobičnim osobinama.. hm? obilujem jakim ispadima smjeha, glupiranja.ne volim kad me ljudi kategoriziraju..ja sam ja i nikakva drugačija, nisam slična nikome niti to želim biti. vjerujem da sve ima svoje mjesto i vrijeme.. Nikad prepreke nisu bile nepremostive, ali sada s odmakom od nekoliko pametnijih godina vidim koliko su stvari bolje i "točnije". Oni koji me poznaju sada, ovakvu, a ne kroz dugi niz godina, nikada neće moći zamisliti da sam ja do nedavno bila jedna povučena mlada dama.
Moš mislit
možda živim u oblacima ali recimo da sam sama sebi zacrtala neki cilj, a sad koliko ga se pridržavam.. o tome bi se dalo :) u nekim situacijama pokušavam biti ravnodušna, ne zainteresirana, hladna.. ali ne ide mi baš od ruke.. previše sam osjećajna. u nekim stvarima sam sama sebe razočarala i iznevjerila ali trudim se ispraviti gluposti koje sam sama sebi dopustila. vječiti sam optimist. ne odustajem od stvari ili osoba koje volim.. pa makar bila cijena mojeg ponosa. ne želim se svima otvoriti do kraja.. volim biti tajanstvena... niti želim da netko zna apsolutno sve o meni. Brbljava sam, glasna, brzo planem na sitnice. Ne volim laž.. to je "sitnica" koja me ubija u pojam.
Uvijek želim dati sve od sebe, uvijek imam volje za napraviti nešto novo. volim uspomene...
dio svega ovoga šta sam napisala nije ni približno onome kakva sam ja kao osoba.. možda "ja" sama sebe još tražim i pokušavam naći.. možda u tom djelu odrastanja u moj život ulaze nova lica, kao i on.. u jednom djelu svog života osjećala sam se najsretnijom,najbogatijom i naj posebnijom.. ali uspomene su samo ostale i ružne riječi koje smo si rekli.. voljela sam ga.. cijelim svojim bićem..onoliko koliko se osobu može voljeti.. dala sam sve što sam imala, dala sam mu najviše..dala sam mu sebe,svoju ljubav.. ali nije bilo dovoljno..
Ništa ne možeš postići držeći se prošlosti. Ništa! Sve što trebaš znati i sve što trebaš imati, znaš i imaš danas. Odbaci sve terete koji te sprječavaju da kreneš naprijed. Odbaci sve nerazriješene brige, strahove i boli koje te ograničavaju. Odbaci sve brige o budućnosti. Danas je ono što je važno. Živi danas. Voli danas. Tvoja sloboda je samo udisaj daleko.
Time is ticking on; we don't get a second shot.
And in 60 years, we gotta face our fears and show the cards we've got...
Jesam li postala od onih koje sam smatrala da su ne shvaćeni i zalutali?
Shvatiš da je stvarno previše izvedenica od te osnovne riječi zajeb. Ma kako god.
lepet leptirovih krila može izazvati tajfun na drugom kraju svijeta.
Početak je uvijek pravi. Poštovanje na prvom mjestu. A nestane to u onoj jednoj stotinki vremena, jelda?
Dogode se stvari za koje uvijek misliš da nisi u stanju napraviti. I taj događaj. Bez teksta sam. Ali znam da su se u njemu bili i osjećaji mržnje, osvete, ljutnje, pa sve do onih jačih osjećaja koje ne želim priznati..
Svi mi to imamo u sebi..bar ono malo sebičnosti, malo ne iskrenosti, malo razuzdanosti, malo svega što ne koristimo svjesno u oblikovanju našeg karaktera.
"ponekad moramo biti povrijeđeni da bi odrasli, ponekad moramo pasti da bi naučili...ponekad nam se pogled otvori tek kada nam se oči isperu suzama."
Naučiš da je teško zadržati nešto što želiš upravo onakvim kako je i bilo. Možda je to tako i s razlogom. Nakon naučene lekcije jednostavno kreneš dalje. Povratka više nema. To više ne mogu dopustiti. Previše toga se reklo i napravilo. Nemoguće je popraviti takvo nešto.
Nema opravdanja ovaj put..ne nalazim ga. Uvijek sam našla neki izgovor. Ali skinula sam naočale koje su me činile slijepom.
Trudim se. Ide mi. I ponosna sam. Jako.
Ali ne brini.. još se uvijek javlja moja slabost. Slabost na sve ono lijepo.
Svi ovi zadnji trenutci bili su iskorišteni za u iskrenoj težnji za nekim stvarima. Odaziv na moj poziv nisam dobila. Bio je uredno odbijen, na tebi samo svojstven način. Jebeno dobar način. Svaka čast. Titula cara!!
Ne možeš biti radostan, a ne širiti radost. Ne možeš biti tužan, a ne širiti tugu. Ne možeš biti dobro, a ne širiti dobro. Ne možeš biti bolestan, a ne širiti bolest. Ne možeš biti siromašan, a ne širiti siromaštvo. Ne možeš biti bogat, a ne širiti bogatstvo. Što god da jesi, to se proteže sve do kraja svemira. Tako cijeli svemir dobiva od onog što ti jesi.
Na kraju najviše od svega boli pogled na nekog drugog što uživa u tim (nekada toliko važnim) stvarima. Gledati kako mu se pruža prilika koja tebi nikad nije bila pružena.
Sada više nije ni važno.
Ali i dalje sebe smatram dovoljno pametnom i sposobnom za usavršavanje te odluke.
Ne znam kako još nisu naučili da ne funkcioniram na način na koji vi želite. Ne mogu.
To nisam ja. Mrzim nametanje nečijeg mišljenja. Shvati, nisi u pravu, moj izbor je u pravu pa makar on bio najgora moguća odluka koju čovjek može donjeti.
Neki uspiju otkriti ove moje kamuflaže, a neki ne.. nemojte se previše truditi. To sam samo ja.
I svaki dan je apsolutno drukčiji. Svaki tjedan je isto drukčiji. A vrijeme ide. Jebeno prebrzo. Nisam napravila sve što sam htjela..neke stvari jesam ali ne na način na koji sam ja htjela. Opet taj nametnuti stav na koji se nisam mogla oduprijeti. Nije mi išlo.
I realno gledajući. Jedan dan je super a drugi je graf na kojem putanja apsolutno pada.. i nema dno.
spusti svjetla, oduzmi gas, smiješnih stvari se bojimo. misliš da netko pita za nas. kao da ne postojimo.
Osjećam neki presing, neko opterećenje. Živim za vikende.. nekad daleko od svih a nekad među svima željna nečeg novog i boljeg.
Pitam se postoji li? Savršenstvo života.Ili je sve ovo samo iluzija naše mašte.
A i taj raspadnuti sustav. Nije to za mene, ali me sustiže.
Sebe više ne znam samo zato jer se trudim održati odnos sa ostalima.
Rijetka ptica leti do visina i kad-tad padne. Pucaju joj krila.
A let bez jednog krila je nemoguć!
..Da li znaš da mjesec stalno mijenja kuću, Ne gradi na snovima dom..