Jucer smo bili u Ulricehamn, gradic u kojem je skijaski centar ( jel tribam dodat da je snig umjetni?)

Ovo moje deriste nakon 3 puta ucenja skijanja bija je ka da se rodija sa skijama. Bome sam ostala ka trica kad sam vidila kako se spusta, lomi cose i za tren je vec ponovo na zicari.

Sa nama su bili i nasi prijatelji sa svoje dvoje dice. Adrian sa tatom uci Josefa skijanju.

Adrian se vozija i na skuteru...

i bija je odusevljen.

Vruca cokoda iz termosice

Moja malenkost nakon puno psihickih priprema ( bas si djelujem ka profesionalka)

Evo i buduce Kostelicke, mlada nada hrvatskih skijasa hahahahhaaaaaaaa (smijem se sama sebi i ovoj bazi)

Nakon odglumjenog samopouzdanja "Kostelicka" je zavrsila tamo i di joj je misto... u horizontali 

"Spustanje" sa vrha Mount Everesta do doli je trajalo oko po ure uz sve moguce bestimije ( a nisan bas tip sta bestima).
Asti sto... bilo je pribaci nogu, digni se, ne mogu te ja dizat, naguzi se livo, naguzi se desno, pribaci skiju vamo, pribaci nogu namo...a sve to pod 5 kila robe,kacigom,pod skijama sta su se spetljale,svemirskim cizmetinama, stapima u rukama, ocalama sta su mi pala na usta i zakonitim koji je govorija japanskim jezikom jer sta god je reka ja ga nisan razumila .
Nakon jos par pokusaja ( na ravnom) dosla sam do zakljucka da je ovo u stvari cisti mazohizam... obuces se u 10 kili robe ( nedaj boze da ti se pripisa) i onda ka muva bez glave vrtis se u krug satima tj penjes se zicarom do vrha i onda spustis pa opet penjes pa spustis pa penjes pa spustis...i onda na kraju svi sritni i veseli kako su se lipo ispustali 
I sad usporedit ovo muvanje bez susta i gusta di su svi kamuflirani sa morem, plivanjem, skakanjem na glavu-bomba-na drob, ronjenje, igranje picigina,odmaranjem ocnih misica na preplanulim i zategnutim tjelima, bokun vitra i kapucino ispod di koje palme, kartanje, lezanje u plicaku... covice i dusa i tilo gustaju.
al onda je dosa na red najbolji dil skijanja... pauza uz rostilj 

Zeljka je donila jos vruc burek sa sirom kojeg je kroz jutro ispekla, domaci kruh i kolace (prava slavonka) a mi smo pekli hrenovke, kobasice i...

vec pecena rebarca koje smo na rostilju pogrijali

E ovo su gusti.
|