more~snova
četvrtak, 01.02.2007.
1.2 U bolnici kod dida Jana
|
Nas dragi dida Jan je od ponediljka u bolnici a danas je , nakon skoro 20 kesa krvi prebacen sa intezivnog odjela ( bilo je gusto, puno gusto  ) pa smo ga veceras i posjetili.Adrian je kod kuce pisao pismo didi.  Na putu do bolnice Adrian je svima govorio da ide u posjet djedi kojeg boli stomak pa je u bolnici. evo ga na jedanaestom katu sa tuznim glasicem pita gdje je njegov djeda.  Dida je u sobi br 5.Adrian je poput rakete protrca hodnikom zovuci didu.  -Faaaaaaaaaaaaaaaaajfaaaaaaaaaaaaaj ( dida),presretan je skocio na didu takvom brzinom da to ni digitalna nije uspila uhvatiti.  Dida, ovo sam ti ja nacrtao sunce a ovo je jos jedno sunce ali jedno smijesno sunce, u jednom dahu "cita" Adrian djedu pismo. -A sta je ovo? pita dida. -Slova.  -Dida imas li bombona? pita Adrian didu a ovaj odma vadi iz ladice malu kutijicu sa bomboncicima koje su bas prave didni, nitko nema takve bombone kao on.  Odusevljenje didom je ubrzo zaminilo odusevljenje svih mogucih botuna oko didinog kreveta.  -Dida sta je ovo?Dida zasto ovo visi?Dida zasto imas iglu na ruci?Dida zasto ovo, dida zasto ono x miljun drugih pitanja.  Nakon uru vrimena i nazdraviji bi bija umoran od svih pitanja a kamoli ne nas djeda i bas kad smo se uputili kuci Adrian je primjetio da na ovom stalku ako stane na "noge" dida to moze gurati i tako se on moze vozati.  Ako moze koja vibrica za naseg didu da ta prije bude bolje i dode doma. |
